SVETI MATEJ, APOSTOL I EVANĐELIST
OBRAĆENJE CARINIKA GREŠNIKA U APOSTOLA
21. RUJNA
»Kad to Isus ču, odgovori: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Idite i naučite što znači: 'Više volim milosrđe nego žrtvu.' Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike.« (Mt 9,12-13)
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Sv. Matej, apostol
Danas Crkva slavi blagdan sv. Mateja, apostola i evanđeliste. Matej je bio Palestinac, po svoj prilici Galilejac.
Kršćanska predaja prepoznaje u tom skromnom službeniku, »cariniku« koga Isus poziva da pođe za njim te tako postane njegovim apostolom i pisca njegovog Evanđelja, tzv. Evanđelje po Mateju. Zbog svoga zvanja »carinika« bio je preziran od svojih sunarodnjaka, jer je skupljao novac za održavanje rimske poganske sile koja je vladala zemljom Izraela.
On zaista predstavlja veliko čudo Božje milosti, ali i veliko junaštvo ljudskog odaziva i suradnje. Matej se obratio na Isusov poziv, ali je bez sumnje i prije čuo za nazaretskog Učitelja, slušao neki njegov govor i vidio barem koje njegovo čudo.
Uz to sjaj i veličanstvo sakrivenog božanstva koji su se odražavali i na ljudskom Isusovu licu, mogli su na prvi pogled privući one koji su ga vidjeli.
Kao što magnet vuče k sebi samo one predmete koji su podatni njegovoj sili, tako i Božja milost traži neke sklonosti duše da može uspješno djelovati. Među te spada u prvom redu skrušenost srca, baš što je i sam Gospodin upravo tom prigodom i kazao: »Ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike.« (Mt 9,13)
Kad ga Isus pozva da pođe za njim, Matej postupa proročki: pozove ga na objed sa svojim prijateljima, drugim carinicima i »grešnicima«, dakle, s ljudima koji nisu bili religiozno »dobri«.
Taj poziv Isus prihvati jer je on izvanredno odgovarao njegovu poslanju.
Učitelj i učenik se ubrzo shvatiše. Oni će se brzo shvatiti i kasnije kad će Isus Kraljevstvo nebesko usporediti s gozbom na koju Bog poziva sve ljude koji su se našli na raznim putovima ovoga svijeta.
O Mateju i ostalim apostolima rečeno je ne samo da su se odazvali na Isusov poziv, već da su išli za njim sve do smrti i u samu smrt.
Ti prvi Kristovi vjerovjesnici bili su i prvi svjedoci koji su svojom krvlju zapečatili svoje propovijedanje. Kao što ih je Isus privukao svojim nastupom i učvrstio svojim drugovanjem, tako je i u njima pobijedio svijet svojom milošću i snagom Duha Svetoga.
Tko bi htio dramatski prikazati život i životnu zadaću sv. Mateja, mogao bi složiti tri lijepe žive slike: njegov poziv za apostola, njegovo naviještanje i pisanje Evanđelja i njegovo mučeništvo koje je sigurno, a koje se prema vrlo staroj predaji zbilo dok je celebrirao kod oltara.
Zato se danas na njegov blagdan molimo Bogu da milostivo pogleda svoju Crkvu čiju je vjeru hranio propovijedanjem apostolâ i učvrstio njihovim mučeničkom krvlju.
Njihova je zadaća bila da se od Krista pripravljeni i posvećeni zdušno predadu služenju Crkvi, »za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega« (Ef 4,12-13).
Zatim Pavao apostol govori i o krepostima koje je potrebno postići da bi se došlo do jedinstva u vjeri.
Te kreposti su: poniznost, blagost, strpljivost, život dostojan kršćanina, međusobno podnošenje u ljubavi i trud da se sačuva jedinstvo Duha, povezani mirom.
Samo tako se približavamo idealu kršćanskog života što nam ga apostol oslikava: »Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste svojim pozivom pozvani samo k jednoj nadi; jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje.« (Ef 4,4-6)
To je bila svrha Matejeva propovijedanja. Crkvi je on još više pomogao i koristio kad je napisao svoje Evanđelje.
Po njemu on naviješta Isusov nauk već dvije tisuće godina, a naviještat će ga i do konca svijeta.
Svaki je njegov prizor uzorak jasnoga i sigurnog shvaćanja onoga što je bitno, a uz to svjedoči i odanu vjernost Učitelju i ovisnost o njemu. Samo onaj koji je potisnuo u sebi svoj ja te svom dušom i srcem pripada nekom većem, Sinu Božjemu, samo taj može pisati o Isusu živahno i prisno, toplo i nerijetko upravo ganutljivo.
Sv. Matej, apostol
Matejevo Evanđelje ima i tu značajku da ga je apostol – evanđelist pisao prije drugih.
Matej je Isusa, u pravom redu kršćanima koji su došli iz židovstva, prikazao kao obećanog Mesiju, a njegov nauk i ustanovu – Crkvu kao kraljevstvo Božje na ovoj zemlji.
Stoga se on vrlo često poziva na ispunjenje proroštava iz Staroga Saveza. To ima veliko značenje i općenito za kršćansku vjeru i njezinu vjerodostojnost.
Matej prikazuje Gospodina kao čovjekoljubca koji je u svome životu i muci svakome tako bliz. Stoga se od četverolikog Ezekielova viđenja od davnine Mateju pripisuje lik čovjeka i to je na nebrojenim slikama njegov znak raspoznavanja. Budući da se ti likovi obično slikaju s krilima, često se misli da uz prvog Evanđelista stoji anđeo. To onda neki dovode u vezu sa »žuđenim anđelom Saveza« (Mal 3,1): tj. da je Matejev Isus zaista Očev poslanik – anđeo koji je došao da između Boga i ljudi uspostavi Novi i vječni Savez.
U svakom slučaju je posve jasno da je Isus pravi Bog i pravi čovjek. I s toga gledišta imamo uvijek čitati i razmatrati sva četiri Evanđelja.
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Ef 4,1-7.11-13
Ps 18
Mt 9,9-13
Post je objavljen 13.09.2010. u 14:30 sati.