U tom planinarskom domu smo proslavili stjecanje diploma. Stazama do njega hodala sam nebrojeno puta, sva godišnja doba, sve dane u tjednu, u sva vremena. Ulazila sam tamo kao u svoj stan, evo me doma, a onda sam odselila u sasvim druge krajeve i živjela neke druge pejzaže. Povremeno se penjala sve dalje i dalje nepoznatim stazama, na više i opasnije vrhunce koji su pružali drugačije dojmove i cijeli moj život prolazio je vrlo daleko od starog doma i od vremena mladenačke bezbrižnosti.
Danas nakon bezbroj godina navratim tamo, i sama sebi zabranim emocije, shrvat će me, previše ih je. Odigram vlastiti turistički igrokaz i dok sam razgovarala sa paragliderima slušajući isprepletene riječi i vjetar, ona ja prije bezbroj godina sasvim mirno i bezbolno stopi se sa mnom sadašnjom.
Odjednom se sve poravna, prošlost sa sadašnjošću, amplitude napetosti ispruže se, i postadoh svjesna da sam ostala ista, svih tih bezbroj proteklih godina, razmišljam o bitnim stvarima kao i nekad, živeći davno postavljene postulate.
Post je objavljen 16.08.2013. u 23:59 sati.