Završio je studij filozofije i psihologije 1968. u Sarajevu za manje od tri godine. Diplomski ispit je položio prije roka uz posebno odobrenje rektora. Kratko vrijeme je radio kao profesor u sarajevskoj gimnaziji. Nakon toga se zaposlio na TV Sarajevo, gdje je radio kao novinar, a obavljao je i dužnost urednika dnevnika, kao i dužnost glavnog i odgovornog urednika informativno-dokumentarnog programa. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima je i zlatna značka za najveća programska ostvarenja TV Sarajevo.
Prvi polovicu devedesetih je radio za HTV, ponajviše kao ratni reporter iz BiH. Nakon toga je predavao novinarstvo na mostarskom Sveučilištu. Autor je četiri udžbenika. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Tema doktorata je bila “Novinstvo i nastanak nacija”.
Tako bi izgledala kratka biografija Smiljka Šagolja sudeći po tekstovima objavljenim u najčitanijim hrvatskim dnevnim novinama (Jutarnji list, Večernji list, Slobodna Dalmacija i Novi list). Kratka vijest o smrti koju je objavila HINA je bila prenesena (u cijelosti ili veći njen dio) u gore navedenim novinama i zato je biografska crtica o Šagolju u njima bila manje više jednaka.
Izostavljeno je ono najbitnije, ono po čemu će Šagolja pamtiti većina ljudi koji su gledali njegove TV priloge, a to su ratno-huškački prilozi devedesetih, pogotovo oni iz doba sukoba HVO-a i Armije BiH. Širenje mržnje, antimuslimanska histerija u medijima 1993. i 1994., kao i potpirivanje ratnih sukoba je ono što ostaje iza njega, kao njegovo nasljeđe i jedino bitno po čemu će se on pamtiti.
Tek je Večernjak u naslov stavio naznaku onoga što je Šagolj bio, ali tek da još više zamagli cijelu stvar, da je iznenada umro “kontroverzni ratni reporter”. Nadnaslov Novog lista je “Odlazak novinara”. Najmlađi profesor Jugoslavije, dobitnik brojnih nagrada, autor udžbenika, magistar, doktor, novinar – sve je to nebitno u poređenju sa njegovim iznimnim dosezima na polju ratnog huškanja.
Otišao je novinar kome HTV sigurno neće posvetiti in memoriam emisiju kao što je to običaj, jer se javna televizija sa neslavnim epizodama iz svoje prošlosti teško suočava. A kad bi je ipak kojim čudom napravio najpoštenije bi bilo da to ovako izgleda: najprije bi trebali ići Šagoljevi ratni televizijski prilozi, a zatim bi trebalo pustiti dokumentarac kojeg je Šagolj jedan od junaka, a koji se bavi ratnim novinarstvom devedesetih – “Godine koje su pojeli lavovi” Bore Kontića.
I zato sam, kad sam čuo vijest o smrti Smiljka Šagolja (u zadnjim minutama dnevnika kuće za koju je Šagolj i sam radio), reagirao isto kao i na smrt Margaret Thatcher. I znam da će mnogi reći da sam reagirao bešćutno i morbidno, bez imalo poštovanja prema izgubljenom životu. Moja reakcija je bila: šteta što nije ranije. U Šagoljevom slučaju se radi o otprilike 25 godina ranije…
Post je objavljen 16.08.2013. u 15:34 sati.