Leti, leti...-bonus!
Hrvatska je zemlja velikih mogućnosti, a ako ste državni službenik ili namještenik na pravoj poziciji, onda vam je samo nebo granica. A nekima niti ono...
Hrvatska je prvog dana srpnja postala članicom EU. Organizirano je veselje u Zagrebu, došli su raznorazni bjelosvjetski luftbrenzeri, jebivetri i hohštapleri, jednom riječju- državni dužnosnici.
Većina ih je doletjela avionima. Piloti su ih dovezli, kontrolori leta prizemljili avione, stjuardese su im podijelile jastuke, radnici pretovarili prtljagu. Sve kako već biva na takvim mjestima, koje narod zove aerodrom.
No, tu sada na scenu stupa sposobnost i učinkovitost državnih menadžera i direktora, tih perjanica i stupova novog hrvatskog gospodarskog uzleta na krilima novog, slobodnog kapitalizma.
Uprava Zračne luke, koja se bezuspješno pokušava prodati pod svaku cijeni bilo kome, odlučila je podijeliti dvadesetak bonusa svojim direktorima, kao nagradu za vrlo uspješno odrađen posao slijetanja aviona sa europskim diplomatima koji su išli na naše proštenje.
Mislim da ne treba posebno objašnjavati što se dogodi kod neuspješnog slijetanja. I da je uspješno slijetanje rezultat rada i koordinacije pilota i kontrolora leta. I da je direktorij aerodroma pridonio uspješnom slijetanju jednako koliko i ja Španjolcima da postanu svjetski prvaci time što sam ih gledao na televiziji. Ali, uprava Zračne luke posjeduje ultimativnu hrvatsku magiju- Raditi za državu. Samo trebaš nešto poželjeti i vjerovati da bi to bilo dobro za tebe i država ti to ispuni. Kao iz svjetski popularnih imbecilnih kvazi duhovnih, filozofskih ili self-help priručnika.
Uzmi i dobiti ćeš!
S obzirom na obilan urod kojim nas je i ove godine blagoslovio državni proračun, a po uzoru na državne avijatičare i ostale državne firme, agencije i ministarstva odlučili su nagraditi svoje vodeće mudre glave. Naročito one koje poslovnu godinu za godinom završavaju s velikom dobiti, a takvi su kod toga poslodavca gotovo svi.
Porezna uprava ima posljednjih mjeseci najviše posla, pa bi stoga i u redu bilo da se sav njihov rukovodeći kadar nagradi bogatom novčanom nagradom. I to zato jer nakon četvrtka, neizostavno i neizbježno, slijedi petak.
Poseban bonus zaslužuju i direktori naše nacionalne avio-kompanije. Za nezaustavljivu i pedantnu vrtnju Zemlje oko Sunca.
Svi u Ministarstvu poljoprivrede, od ranga višeg savjetnika pa naviše, zaslužuju posebne bonuse zbog nevjerojatne činjenice kako nosorogu uvijek izraste rog na nosu, a ne iza uha ili na banderi.
Zahvaljujući tome da pticama raste raznobojno perje a auto-gumama ne, kompletan željeznički menadžment može očekivati da će omastiti brk.
Cjelokupne uprave svih hrvatskih cesta i autocesta zaslužuju bonus, jer je nepobitno znanstveno utvrđeno da ribe, iako su u vodi, na neki način ipak dišu.
Na našu žalost, potez rukovodstva zračne luke još je jedan dokaz da nomenklatura koja upravlja bilo čime u ime države nema više nikakve veze sa realnošću.
Svi ti direktori elektre, autocesta, željeznica a i ministri koji su ih postavili ogledni su primjer nesposobnih, nekompetentnih, nezasitnih i bahatih stranačkih poslušnika, koji su dolaskom na takve perspektivne pozicije počeli procese kadroviranja i parazitiranja, naravno, po uzoru na one prije sebe. Jer, što god da se dogodi, njih će već netko zbrinuti. A ako se račun na kraju ne poklapa, državna kasa je uvijek tu.
Poskupljenje struje opravdavano je dugogodišnjom stagnacijom cijena, a rezultiralo je isplatom bonusa svim zaposlenicima elektre. Dolaskom novih distributera na tržište, panično su najavili pad cijena.
Željeznicu nam je daljina već odavno progutala, ali ministar najavljuje nove investicije, nove kredite, planove, nove vlakove, nove kupce. Sad ispada da je jedan od potencijalnih kupaca hrvatskih željeznica pod optužbama za istu rabotu kao i pokojni Osama Bin Laden. Najavio je i otkaze radnicima, ali nigdje ne iznosi točan broj menadžera kojima raspolaže naš ponos na tračnicama. I sasvim ozbiljan, na televiziji i u novinama, naš ministar prometa najavljuje kako će graditi dvotračnu trasu pruge sa jednim kolosjekom. Pogodio je tricu sa linije slobodnog bacanja.
I premijer i ministar financija nam neprestano ponavljaju kako je važno štedjeti i ne zaduživati se i trošitipreko svojih mogućnosti. Zato takve probleme lokalna samouprava po općinama i gradovima rješava suptilnije. Kad im i gdje usfali novca, preko svojih komunalnih izdanaka samo nečemu dignu cijenu, propišu obveznim neki porez, ili donesu odredbu po kojoj nekome nešto mogu uzeti.
I sva ta nedjela političari rade sa oholim podsmijehom. Jer puk je po njihovom prosvijećenom shvaćanju i doživljavanju- niža vrsta. I odnositi će se i dalje tako prema njemu. Samo zato jer to mogu. Ilustrirali su nam to i izvještajem prema kojem neki saborski zastupnici, na račun putovanja na posao, dobivaju svote koje radnik koji nešto proizvodi ne zaradi u dvije godine.
I, s pravom se čude narodu koji se njima i tome svemu čudi.
Jer, što da su ti ljubitelji putovanja zastupnici u Europarlamentu? Tada bi se država morala zadužiti, samo da im plati putovanja, tako da založi negdje bubrege svojih građana.
Vele da se u saboru prima i naknada za odvojeni život zastupnika. Zato što su odvojeni i od briga i od pameti...
Post je objavljen 16.08.2013. u 13:27 sati.