Sve se nekako brzo i neplanirano zakotrljalo preko poštanskog sandučića i jedne obične plave koverte, za koju sam, realno govoreći, znala da mora doći, i za koju sam se tek potajno molila, da dođe što prije... tamo negdje s jeseni... s prvim kišnim kapima... prije sigurno neće, al' barem tada, mislila sam... a kad tamo, mala plava dolepršala nenadano... na krilima ljeta... usred kolovoza... svaka im čast, da su me bar jednom i ugodno iznenadili ...
A ne treba ni spominjati, kako je to tek jedna u nizu koverata, u višegodišnjem i predugačkom nizu, da bi mu se broja uopće i znalo, jer, uz sve ostalo... tko bi još i kovertne nizove brojao . I mada jedna od bezbrojnih, koje su, apropo toga, različite osjećaje u meni znale pobuđivati, al' gotovo nikad baš vesele i euforične, ova mala plava je dočekana posve drugačije, jer mi je puno, puno važnija, a osim toga, došla je k'o mana s neba, baš u pravi čas ... kao ljetno osvježenje u plavom... kao melem na frišku ljutu ranu... kao nebeski balans na vagi pravde... kao istinska kap'ja sriće na već pripuklo srce...
I na stranu sad asocijacije koje nam pobuđuju te plave... plava, veliš... eee, čim je plava, nisu čista posla... ma, nevažne su mi sve tajne skrivene u plavom, kad ne kriju moju plavu tajnu ...
Poanta se, dakle, cijela, u toj maloj plavoj skrila, izgledom ništa drugačijoj od cijelog niza prethodnih, al' sadržajno bogatijoj i srcu dražoj. A kad se nešto za srce primi, razum i logika se izgube u širokom luku. Riječi tu ne pomažu, kad srce preuzme vlast. A začarala me posve ta mala plava, i nova krila mi dala, i... nakon svega ja još mogu letit'... i letit' mi triba... i letit' mi se da... i letit' oću... i baš me bila vo'ja ...
Nova mreža snova se, uz malu plavu, isplela lako, i moja kamena romanca, u glavi opjevana i ovjekovječena, može krenuti na svoj put do Svemira... sretan joj put i mirno more ...