Film „Zameo ih vjetar“ je bez konkurencije, ovi današnji su luk i voda …Drago Breslauer, posljednji brodski kinooperater:
Neki novi tapkaroši
Uđosmo u šestu godinu od posljednje kino predstave, kada Brođani rekoše NE brodskim kinematografima. Nije to bilo iznebuha, čin nervoze, protesta… Bila je to sustavno osmišljena višegodišnja tiha urota u kojoj smo se odlučili za bojkot mračnih dvorana i prednost dali vlastitim domovima, cedeovima, kućnim kinima…
Dvorane su bivale sve praznije, umirući u čežnji za posjetiteljima, a mi smo odlučno bacili u zapećak slike svoje mladosti, zadnji red balkona, pipkanja, stiskanja i dirkanja, okupljanja ispred kina, stajanja u redovima, zezanja, nadmudrivanja s tapkarošima (ako to nismo bili mi), tražili kartu više, dogovarali se s djevojkama koje bi pod mutnim svjetlom nedužno i nježno poput mimoza prve ulazile u uske redove tvrdih, škripućih stolica noseći u rukama novinske škanicle još vrućih „kokica“.
Kada se svjetlo gasilo i započinjao žurnal ulazili bi mi, neodrasli ljudi, s bocama piva pod jaknama i spotičući se o noge ljutitih posjetitelja tražili tu stolicu gdje je ta s kečkama, šiškama ili konjskim repom… Nakon žurnala, radnih akcija, stjegova, izraza ljubavi našim socijalističkim vođama – započinjao je film. I tada bi uplovljavali u nestvaran svijet, svijet mašte i nekih drugih dimenzija. Najčešće čarobnih. Bilo zbog filma ili male sa šiškama…
No, kao što rekoh, s godinama se ostarjelo (tko je to vidio) došli neki novi klinci… Mi se zalijepili za fotelje, krkanluke, mezetluke, pića i podrigivanja, a ovi mladi po rupama,kafićima… Mašta je uglavnom pobjegla, a s njom i romantika…I starima i mladima.
No da ne duljim. Dakle, uđosmo u šestu godinu kako smo bez kino predstava, al' ali unazad par mjeseci došlo jedo uskrsnuća kino predstava u CineStaru, u brodskom City Coloseumu.
Prve žive slike u Brodu
Tu su čak četiri kino dvorane sa ukupno 503 sjedala i svim novovjekovnim tehničkim čudima. Da, moram navesti kako smo u tom međuvremenu; između kina Jadran, Hrvatski dom, Brod, Partizan ili kako već hoćete – i CineStarovih dvorana, prije dvije godine obilježili i 100 godina slikopisnih predstava u Brodu na Savi tj. Slavonskom Brodu.
Izložba slavonskobrodskog Državnog arhiva „Povijest brodskih kinematografa 1910 - 2010“, koju su pripremili Katarina Aladrović i Domagoj Zovak, bila je prigoda za vraćanje, u ne tako davna, romantičarska vremena intime kinematografa i filmova na „velikom platnu“. Samo pet godina nakon prvog stalnog kina (1905.) u SAD, Brođani su dobili svoj kinematograf „Bioskop Urania“ (rujan 1910.) te su iz sjedala mogli pratiti „slikopisne“ zapise, zgode i nezgode raznih likova utjelovljenih u tadašnjoj mega filmskoj zvijezdi nijemog filma Aste Nielsen, Dankinji koju su još nazivali „Sarom Bernhard sjevera“.
Do izgradnje „Uranie“ Brođane su često posjećivali vlasnici putujućih kinematografa koji su filmove prikazivali u šatorima i koji su se zbog velikog zanimanja „obćinstva“ u Gradu na Savi znali zadržati i tjedan dana. Nakon „Uranie“ Rudolfa Vogela, te Prvog svjetskog rata s radom započinje i kinematograf „Apollo“ vlasnika Pavla Dimitrijevića.
I tako počinje povijest brodskih kinematografa dijeleći sudbinu grada na Savi i njegovih žitelja. Nedugo potom s radom započinju i kina „Kasino“ i „Hrvatski dom“ koji u II. svjetskom ratu mijenjaju imena u „Zvonimir“ i „Soldatenheim“. Bilo je svakakvih zgoda i nezgoda, a poznati brodski dirigent, Bela Panthy svojedobno je zapisao kako su Nijemci jedno kino prisvojili i adaptirali za Wermacht i svoje vojnike. Talijana je bilo malo, no ostali su zapamćeni što su u kino dolazili s oružjem.
- Nikada neću zaboraviti nezgodu s jednim filmom koji je bio veoma dug, a meni se žurilo na kupanje. Došao sam na ideju da ga skratim za cijeli jedan čin, ali je na moju nesreću u gledalištu bio jedan njemački oficir koji je film već prije gledao pa je došlo do sukoba koji je mogao i tragično završiti. Jedva sam ga uvjerio da film nije stigao u kompletnoj formi – zapisao je Bela Panthy.
Nakon rata kinematografi mijenjaju nazive u „Jadran“ i „Partizan“ i 1973. postaju sastavnim dijelom RO „Arena“ u čijem se sastavu nalazilo 12 kinematografa s područja današnje Brodske županije, Požege i Bosanskog Broda. Sve se to raspalo tijekom srpske agresije, a posljednja filmska predstava održana je u kolovozu 2007.
Neka druga vremena
- E, bila su to neka druga vremena …s nostalgijom se prisjeća Dragutin Breslauer (86), čovjek koji je za brodskim kinoprojektorima proveo 40 godina i dva dana.
-I ta dva dana nitko mi nije platio …kaže poznati čika Drago, jedan od posljednjih starih, autohtonih Brođana, svestrani športaš, odrastao uz Savu i na Savi uz čije su filmove odrastale generacije Brođana. Počeo je raditi 1946. kada se u Slavonski Brod vratio iz Maribora gdje se zatekao kao mladi, golobradi domobran braneći NDH i poglavnika koji je već tada bio u sigurnosti rimskih katakombi… Od smrti i Križnog puta spasio ga je partizanski oficir, Brođanin Birsa.
Vrativši se kući prošao je samo rutinska ispitivanja narodne vlasti i započeo novi život.
-U Brodu nije bilo ništa od zabave. Panty je zatvorio svoje kino u Hrvatskom domu, ali u Cassinu je radilo kino Jadran. Volio sam film i tehniku tako da sam dane provodio gledajući kino projektore sve do jednoga dana kada me je Rade Kern (direktor Granapa) zaposlio u kinu Partizan. Bilo je to 1946. kada sam započeo raditi uz plaću od dvije tisuće dinara …priča vitalni čika Drago.
Bilo je to zlatno vrijeme filma i kinematografa. Kinematografi su bili puni, nizale su se premijere, pretpremijere, matineje, dvorane su bile pune, grickale su se sjemenke od bundeva, hrskale „purkavice“, znojilo se i pušilo, navijalo i zviždalo.
Prohujalo s vihorom
Kada bi se glumci poljubili posjetitelji su zviždali, lupali nogama o pod. Od sreće. Navijalo se za kauboje, a protiv zločestih Indijanaca. Kod partizanskih filmova toga je bilo manje. Može se otet usklik ili zvižduk u krivom trenutku i evo te bajbokani.
- E, te 1957. filmskim platnom palio je i žario američki film „Arapske noći“ koji je u Partizanu danima prikazivan u sve tri predstave. I karte su uvijek bile rasprodane još u prijepodnevnim satima. No, izvan svake konkurencije je film „Zameo ih vjetar“ (ili Prohujalo s vihorom-kako hoćete) koji sam prikazivao toliko da mu ni sam ne znam broja.
Film je bio kopiran na todao sistem na 70 mm ali ton nikako nije mogao biti usklađen na svih šest kanala tako da nismo mogli maksimalno iskoristi mogućnosti tadašnjeg posljednjeg krika tehnike. I danas kada čujem da će biti na TV-u ja ga rado pogledam baš kao i sve stare filmove.
Prije 23-25 godina bio je pulski festival i festival „Mala Pula“ i dok bi festival trajao mi u Brodu smo, takorekuć, prikazivali iste filmove koje su u isto vrijeme gledali i posjetitelji na festivalu.
Volim pogledati dobar film. Film bez dobre glazbe nije dobar film. Ovi današnji filmovi su luk i voda. Ima poneki, tu i tamo. Eto, sviđa mi se „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ u Jack Nicholson. To je vrhunska gluma. A od TV serija zabavim se uz „Lud, zbunjen, normalan“ dok mi je na živce išla serija „Dobre godine“. To je amaterski film uz strašno lošu montažu. – priča čika Drago.
I tako teku sjećanja na prohujalo (ili zameteno), a rastu čekanja da se otvore vrata na četiri kino dvorane CineStara. Bit ću ondje u prvom redu. Možda se vrati ona mala s plavim šiškama iz zadnjeg reda balkona…
OKVIR:. Brodska općina je 1980. godine imala čak 11 kinematografa sa 3111 sjedećih mjesta u kinodvoranama i, danas nezamislivih, 437 000 gledatelja.
Post je objavljen 14.08.2013. u 16:19 sati.