Marketing
16. kat, kratka priča (8)
(odnekale s neta)
16. kat, kratka priča (8)
Naga, mokre kose i blijede, ružičaste kože niz koju se kotrljaju kapljice.
U svakoj kapljici iskrica svjetlosti.
Znao je - ona je samo mirage, privid, iluzija. A ipak je pružio ruke želeći je dodirnuti, žudeći je zadržati.
Osmijehnula se. Taj osmijeh nije bio upućen njemu, nije bio namijenjen nikomu. Smiješila se sama sebi, kao Narcis vlastitome odrazu na površini vode.
Smiješila se kao netko tko se smiješi izbledjeloj vlastitoj fotografiji koju je snimio netko blizak iz prikrajka, fotografiji na kojoj nije uspjela golotinju pokriti, postiđena pred hladnim objektivom fotoaparata kojem nedostaje toplina i blagonaklonost ljudskog pogleda.
Jedna joj se kapljica skortljala niz lice i zadržala na konturi gornje usne. Unatoč smiješku, Sven je znao - ta kapljica je suza.
I on poželi okusiti slast te slane suze, poželi suzu popiti, u njezinoj se suzi utopiti.
Iz čijih li je sjećanja izronila? pitao se Sven.
Iz kakvog mora, iz koje rijeke?
...
Idućeg trena više je nije bilo. Odnio ju je morski val, pretvorila se u morsku pjenu, zaronila u riječni vir, vratila se u vrtlog iz koga je izronila.
Lođa je opet bila prazna, usijana od ljetnog sunca.
Sven pomisli: Pobjegla je jer su joj vrele, na augustovskom suncu ugrijane pločice opekle bosa stopala.
Ili ju je možda opekla vrelina moga pogleda? Ili nečijeg pogleda iz prošlosti?
...
Iako nje tamo više nije bilo, Sven iz zasjenjene sobe izađe u suncem obasjanu lođu.
Na pločicama su se još ocrtavali tragovi njezinih bosih nogu. Prsti i peta i svod stopala.
On se sagne, no otisak je ispario prije nego ga je uspio dotaknuti.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 14.08.2013. u 08:31 sati.