Danas sam vatra plamene krvi
Što ruka mi dotakne u pepeo se mrvi
Sve dok ne zauzdam u sebi taj žar
Ili proslijedim energiju, neobičan dar.
Još jučer sam bila rijeka koja teče
Brzacima jurila do kasno u veće
Kao ponornica uranjala u kamenoj stijeni
Bujala, hlapila, na mjesečevoj mijeni.
Sutra ću preuzeti možda zračni lik
Ili uz tlo se priljubiti tik
Kao zrno prašine dignut se do neba
Duša valjda zna, što najviše joj treba.
U svakom slučaju putnica sam vječna
Korak što ga činim k'o galaksija je mliječna
Samo malen odmak na putu do beskraja
Kroz tamu se provlačim do zvjezdanog sjaja.
Danas sam prolazno ljudsko biće
Dio cjeline, božanske priče
Uvijek kad u sebi pronađem taj žar
Prosljeđujem energiju, neobičan dar.