Klenovica
Pitanje nije trivijalno ma koliko se to činilo na prvi pogled. Reći će se - tko je sebi važniji taj je sebičan i egocentričan, a tko stavlja druge ispred sebe ro je altruist koji zaslužuje svaku pohvalu.
E pa - nije!
Najvažniji sam JA - JA SAM SEBI NO. 1!
Moja sreća preduvjet je mog mentalnog zdravlja. A sreću postižem održavanjem dobrih odnosa s važnim ljudima u svom životu. Kad kažem da sam najvažniji sebi - JA, ne mislim pritom da je najvažnija moja ugoda. Time mislim - moje mentalno zdravlje, koje počiva na sreći, koja počiva na dobrim odnosima s važnim ljudima. ODNOSI S VAŽNIM LJUDIMA SU NAJBITNIJI ali nisu ti ljudi ispred mene. Moji odnosi su ono što JA ČINIM U ODNOSU, moja inicijativa i proaktivnost esencijalna je tvar koja čini moje odnose.
Dakle JA SAM NAJBITNIJI - u kontekstu izgradnje mojih odnosa, mojeg samopouzdanja da djelujem, da se trudim. Ja moram biti dobro, zdrav i priseban, da bih mogao uspostaviti i održavati odnose. To je primarna i fundamentalna stvar.
I'm in charge!
Ja sam najvažniji ali nisam sebičan. A gdje leži razlika? Sebičnost se podređuje vlastitoj ugodi, svojim osjećajima i potrebama koje su važnije od sveg drugog. Zdravi stav ne stavlja u prvi plan svoje osjećaje već tuđe, važnija je sreća od trenutne ugode. Najvažnije je vlastito mentalno zdravlje, sreća, odnosi.
Post je objavljen 11.08.2013. u 16:08 sati.