Često me poprijeko gledaju prijatelji kad nekom kažem da sam razvedena i gotovo uvijek usljedi pitanje zašto to pričam.
Pa mislim si ja, ako me netko pita za moj bračni status mislim da bih se vrlo loše osjećala da gledam u oči i lažem da sam u braku ili vezu ili ne znam kakvom partnerskom odnosu - ja sam samo razvedena. Ne mogu lagati a i ne želim, pa nije razvod ne znam kakva tragedija u životu i pogotovo nije u 21 st. kad je svaki treći brak okončan.
Nećeš ti velike tragedije. Pa neće me spaliti na lomači radi toga, dobro, neki bi upravo to željeli, sigurna sam, ali to je moj izbor i kao takvog ga treba poštovati pa makar on bio i najgori na svijetu, a nije.....
Neki dan sam čak čula i trač da o svom razvodu pričam kao da se time ponosim.
Ne znam kako se iz dvije jednostavne riječi tipa: razvedena sam, može izvući neki ponos, sreća, euforija ili ne znam što već, ali to sam prepustila svojim vjernim dušebrižnicima koji i tako nemaju pametnijeg posla nego da se bave tuđim životima u nedostatku vlastite sreće i životne akcije. Očito, takvim ljudima svi jednom dođemo na red i prvo mjesto pa ti onako lijepo i lagano vrte po tvom životu iz šupljeg u prazno, e pa ja na to kažem - nek se raja zabavlja....
Da li sam ponosna na svoj razvod?
Nisam, s jedne strane nikako nisam jer nisam željela da tako bude, da tako ispadne. Zaista nisam željela, ali....
Medalja uvijek ima dva lica.
Ono drugo lice medalje mi kaže da je moj razvod još jedna moja životna pobjeda.
Zašto životna pobjeda?
Upravo zato što nije lako donjeti takvu odluku, nije lako gledati se svaki dan u ogledalo i polako shvaćati da smo nas dvoje poput Titanica, mi smo bili brod koji tone i nije mu bilo spasa, nije to lako.
Nije lako sam sebi priznati da je došao svemu kraj i da nam nema spasa, da koliko god se netko od nas dvoje trudio nije više dovoljno da se popravi bilo što, nije to lako.
Nije lako ni prihvatiti da je za opstanak jedne zajednice potrebno puno više od ljubavi.
Nije lako prihvatiti da ste totalno nekompatibilni i apsolutno nespojivi.
Nije lako ni pokupiti svoje stvari i otići bez da se okreneš i pogledaš unatrag, sve te vuče da se okreneš a ti si svjesan da znaš da ne smiješ, ustvari smiješ ali to ne bi bilo dobro, jer možda samo u tom jednom pogledu preko ramena možda nađeš još jednu iskru nečeg koja ti pokazuje da će biti jednom bolje, a isto tako znaš da neće, znaš da ukoliko ta iskra i postoji da je vjerojatno kratkog vijeka i da će se uskoro ugasiti kao i mnoge do sada.
Nije lako ni biti samohrani roditelj malodobnog djeteta, za njega sam odogvorna, za njega brinem da mu ništa ne fali, sama pokušavam napraviti od njega jednog malog čovjeka....Ne želim da bude zakinut za bilo što...
Nije lako sjesti sam sa sobom i posložiti kockice, priznati sam sebi da sve s nama nema smisla, jer to definitivno nije lako.
Nije lako suočiti se, priznati si, otvoriti samom sebi oči i skinuti veo, jer često vidimo upravo samo ono što želimo vidjeti, često čujemo samo ono što želimo čuti, nismo spremni suočiti se sa istinom, volimo zavaravati sami sebe i živjeti u iluziji da smo sretni, da nam je dobro, da smo zadovoljni... Otvaranjem očiju bolno ateriramo na tlo...
Nažalost, nekima treba cijeli životni vijek da shvate da su ustvari bili nesretni, nezadovoljni, nezadovoljeni, neshvaćeni ali život im je i tako pri kraju i čemu onda više bilo što mijenjati, za promjene u poodmaklim godinama kasno je, kažu...
Upravo radi svega toga što - NIJE LAKO... - na svoj razvod gledam kao na još jednu moju životnu pobjedu jer sam si sama otvorila oči i imala muda priznati si da nije dobro i da neće biti bolje, jer iako sam totalni optimista ipak jednom nogom stojim čvrsto na zemlji i gledam oko sebe..
Razvod, velika je to životna odluka i promjena i ne samo meni već i svima oko mene, velika je to odgovornost...
Zato na to i gledam kao još jednu pobjedu jer sam imala dovoljno hrabrosti priznati sebi vrlo bolne stvari bez imalo uljepšavanja, podvući crtu i reći dosta je i uzeti život u svoje ruke pa kako bude, a biti će dobro...
Nije lako otvoriti si oči pogledati i onu suroviju stranu života....I zaista, nije lako iskreno priznati samom sebi da neke stvari jednostavno ne idu pa koliko god se mi trudili...
Post je objavljen 09.08.2013. u 22:12 sati.