Marketing
16. kat, kratka priča (7)
Pan Soulageant - L'Echo Nymph
16. kat, kratka priča (7)
Prijašnji vlasnik u stanu br. 161 nije ostavio ni jedan predmet.
A ipak, stan nije bio prazan.
Stan u kojem si stanovao, u kojem si živio, ne ostavljaš prazan iako si siguran da si ga ispraznio prije selidbe - pomislio je Sven.
Predmete kojima je stan bio ispunjen možeš prije odlaska prodati, pokloniti, baciti, spaliti.
No, za sobom ne ostavljaš gole zidove, za sobom ostavljaš dio života. Izrečene riječi, dodiri, smijeh, jecaji, uzdasi, mirisi ...
Sve to ostaje lebdjeti među praznim zidovima. Tragovi i odjeci života proživljenog među tim zidovima ostaju neizbrisivi.
I kad odeš nekamo daleko, uvjeren kako sa sobom ne nosiš nikav prtljag prošlosti, jedne besane noći prošlost će te sustići.
Ponovo ćeš čuti za sobom ostavljene riječi, smijeh, jecaje, uzdahe.
Ponovo ćeš osjetiti mirise i dodire koje si htio zaboraviti ...
Sven se sjeti izreke: Život je crtež bez gumice za brisanje.
No nikako da se sjeti od koga je izreku čuo.
...
Bila je samo sjena, silueta, obris, kontura ispunjena tamom, tamnija od ljetnog noćnog neba na kojem se ocrtavala.
Bila je samo trag nekog prošlog trenutka. Smijeh, jecaj, uzdah, miris koji hlapi. Eho sjećanja.
A Sven nije znao je li to sjećanje njegovo ili nekoga drugoga.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 11.08.2013. u 06:11 sati.