Nedavno smo Draga i ja otišli do mora na nočno kupanje. I dok se Sunce bližilo zalazu vidjeh tipa koji ga je jeo sa obale. Vidjelo mu se po vilicama kako ga grize, žvače i guta gladno. Ma tako ga je gladno gutao da sam osječao kako je čovjek do grla u dužničkom ropstvu, banke mu ovrhom sjele na sve račune a on bez posla. I šta drugo da jede nego se čovjek hrani Suncem. Nekako se u moru i uplaših šta će se desiti sa tim našim Sunašcem ako ga svi gladni Rvati počnu konzumirati? Budemo ga pojeli dok kažeš keks. Ma koji kurčev keks? Kao da čovjek ima za kekse kada je osuđen da jede Sunce.
A vidjeh nedavno na teveju kako je narod u nedostatku love za benzin i ostala goriva počeo trenirati levitaciju. Lebde ljudi, milina ih gledati. Pa zašto da ja zaostanem? Iskoristih priliku na plaži da se i ja oprobam u toj yoga levitaciji. Svima koji još nisu isprobali od srca ju preporučam.
Sigurno se pitate šta mi je bilo najteže izvesti. Varate se ako mislite da mi je neki od položaja bio posebno težak. Najteže mi je bilo stalno silaziti sa stupa i ponovo pokretati samookidanje na fotiču. Kako je vrijeme samookidanja max 10 sekundi, najteže je bilo zauzeti novi položaj u tom kratkom vremenu.