zaklopi sad oči i pusti me sebi.
da li taj svemir zna koliko sam mu zahvalna na tebi. nekad prešutim (iz razloga da se ne pokvari ili iz ljutnje) koliko mi značiš i koliko te volim tu kraj sebe. nekad me vrijeme pokvari i špotam te (ne znam riječ za to).. i oprosti mi na tome.
hvala ti na svakom osmijehu i svakom treptaju tvog zelenog oka. hvala ti na tim predivnim zubima i zagrljaju kada ga baš i ne zaslužujem. hvala ti na svakoj obrisanoj suzi. najviše ti hvala na tome što ti mogu reći sve i ono što nitko drugi ne bi rekao i ono što bi trebala prešutit. hvala ti na tvom velikom i dobrom srcu u kojeg toliko toga stane, čak imam mjesta za ono za što nebi trebalo biti mjesta.
hvala ti što si tu i kada mislim da je sve gotovo, kada me uhvati jad. hvala ti na ogromnim živcima kada sam tužna i zahtjevna i na tome što me uvijek nasmiješ i onda kada mislim da je nemoguće.
hvala ti što me voliš i sve moje.
hvala ti što mi dopuštaš da ti budem blizu. hvala ti što te mogu zagrliti kad se preneš iz sna i reći ti da sam tu i da će sve biti uredu. hvala ti što me cijeniš.
volim te i hvala ti na tebi.
m.
Post je objavljen 08.08.2013. u 20:30 sati.