Marketing
Ribanje i zaboravljen novčanik
Ljeto je, ne moram na to dodatno podsjećati. Sunce prži ali evo ako si na moru ipak ima nešto vjetra i da se živjeti.
I tako s pivce na pivicu, iz mora pa u more jednostavno totalna uživancija. Ljetujem u jednom malom mjestu na jednom predivnom otoku kojeg volim. Volim jer tu pripadam, tu sam kod kuće i koliko god to patetično bilo ovo je moja kuća. Ovdje se ne zaključavaju kuće, ovdje mala djeca slobodno šeću i igraju se a policija dolazi samo na kavu ili bevandu. I tako kao i svaku večer nakon lijepog dana ispunjenog kupanjem i uživancijom legao sam u svoju ležaljku i polako pratio da li se nešto događa na moru u kojeg gledam.
Cijelo vrijeme samnom je moja mala torbica u kojoj je ključ od automobila i novčanik sa svim dokumentima i nešto novca da se nađe :-).
Nakon pola sata dolazi jedan lokalni ribar amater koji sjeda na vrh mula i kreće u akciju. Malo po malo on stavlja ješku i kreće akcija. Svakih desetak minuta čovjek vadi ribu iz mora i to ne sad neku preveliku ali opet nije ni loše. I tako ja zavidan gledam u tog poduzetnog ribara i mislim si pa ovaj zbilja zna što radi. Kako je vrijeme odmicalo a hladni povjetarac s mora polako počeo hladiti užarenu zemlju tako se i meni počelo spavati. I zaspao sam, baš sam lijepo zaspao. Nakon nekog vremena ni sam ne znam koliko ribar je i dalje sjedio i u tišini pecao dok sam ja odlučio krenuti prema kući koja je odmah iza ležaljke. Kako ja kao pravi čovjek iz velikog grada uvijek pazim na svoje stvari i dokumente tako sam ovaj put napravio iznimku. Otišao sam bez svojih stvari koje su ostale na mulu. Otišao sam kući i zaspao. Ujutro dizanje i kretanje po kruh kad nema torbice, nema dokumenata nema novca i nema ključeva. Ajme kakva panika! Gdje je gdje je!!?? U tom bunilu izlazim iz kuće kad ono stvari su na mulu i upravo mi ih dodaju talijanski turisti koji su odlučili jutro provesti uz more. Dodaju mi stvari bez riječi jer su i oni shvatili da sam sve ostavio. Sve je bilo unutra. Što reći na to? Da mi se to dogodilo bilo gdje drugdje već bi ujutro morao prijavljivati nestanak dokumenata i ostalih stvari ali ne i tu, na mom malom otoku! Pouka je to za sve ljude iz gradova koji dolaze na odmor, ne bojte se jer ipak još uvijek i u ovom vremenu postoje mjesta gdje čovjek ne mora uvijek biti zabrinut i gledati dvostrukim očima.
Živjeli!
Post je objavljen 07.08.2013. u 22:43 sati.