Marketing
Rupe...
.
.
. 
.
.
.
.
.
.
Rupe...
Jutros sam se probudila neš virovati, sabah ile, ranom zorom. I đava ga odnija opet ni na vrime. Da sam u dva i kvarat oli dva i frtalj, za razumijeti u dva i četvrt ili još bolje u 2:15, govorilo bi se ; eto još jedne lavice. Točno, prije 64 godine, Zagreb je u to vrijime, vreme, vrime, dobio purgerku od Oca Petrovačkog, Majke Gradačanke. Sve sam ovih godina bila; i Hrvatica, neopredjeljena, Jugoslovenka, Muslimanka, Hrvatica, ali duši uvijek svoja, Europljanka, Svetska kako mi tepa prija za razliku od nekih koji to postadoše 01. srpnja. Uvijek sam bila pa i sada svoja, a ne dio mase, bukača, seratora...
Teško je ali opet je bolje biti težak sam sebi nego teretiti ostale. Kad mi je teško kažem; - Jebe m/i/e se. Zahvalna sam Tukcu za sve ove godine koji me podržava i na ovo spremno odgovara;- Jebe se i meni. Ne mreš sam. Tu ni tehnika ne pomaže. U dvoje je bolje. Ovi što pokušavaju jebati U mozak imaju problem rupe. Zalutaju, misle da je u pitanju golf. Rupa je ozbiljna stvar. Zahtijeva analitički pristup, bar osnivanje jedne nove i samostalne agencije za njeno izučavanje. Nisu sve rupe iste. Jedna je mola, uska, djevičanska. Druga duboka, dobro obrađena, jedna vlažna, druga suha kao Šolta, treća dno joj se ne vidi kao naš proračun. Ni rupe više nisu što su bile. Rupa na granici sa Europom nema više značaj kao do prvog srpnja. Sad su važnije rupe u turizmu. Nema Bosanaca, nema Rusa, Ukrajinaca, a ono malo Skandinavaca, Japanaca, teško će svojim gabaritima to popuniti. Rupa do rupe, rupčaga. Nije svako zlo za zlo. Tko kaže ako ovako nastavimo da nećemo izaći u nekoj rupi u nekom rudniku u Africi ili Australiji.
Rupa u proračunu, rupa u mom takuinu su dvije rupe. Pet su već simbol olimpizma. Mene jebe realizam. E, da & Tukac. Njemu, Hvala!
.
.
.
.
Vrijeme, vreme, vrime je za začepiti rupe.
Dižem ovu čašu s travaricom i zdravicom:- Zdravi & veseli b/p/ili!
Ulazim u društvo gerijatrije...
Post je objavljen 07.08.2013. u 15:22 sati.