"Rozi blogovi" su blogovi koje pišu uglavnom djevojke teenagerske dobi, viših razreda osnovne škole ili srednjoškolke. Iako su pojavom Facebooka, Twittera i sličnih "društvenih mreža" u laganom opadanju, takve blogove uglavnom krase polupismeni anti-intelektualni sadržaji tipa "ja bila, ja pila, ja kakala, ova je cool, onaj mi se ne sviđa", te gomila smajlića koji bi trebali ilustrirati njihovo trenutno raspoloženje. U zadnje vrijeme, pojavom mobitela s kamerama, tu su i tone self-shotova dotičnih cura u svim mogućim i nemogućim pozama i situacijama (iako dominiraju oni snimljeni u WC-u).
(Za detaljniju definiciju i opširni opis "rozih blogova" vidi:
Rozi blogovi by Sadako's apprentice)
Jedan veliki problem koji se tiče dotičnih blogova jest što dotične persone koje ih pišu nisu nimalo svijesne što tim blogovima zapravo postižu. Osim što im je deklarativni cilj da takvim blogom, u formi nekakvog "dnevnika", na sebe i svoj "jako interesantan" život privuku nekakvu pozornost okoline kako bi si time popravile samopouzdanje (pa makar u rađenju gluposti), ono što uz to još sasvim nesvijesno i nepromišljeno rade jest da javnosti nerijetko serviraju na tone podataka o sebi. Naime, kako u postovima opisuju gdje su bile, što su radile, s kime su se družile, kojim putem su se kretale, u koju školu idu i tome slično, praktički omogućavaju svakome tko poveže dotične podatke da ih vrlo lako prati i dođe do njih.
Za razliku od Facebooka i ostalih društvenih mreža, a na kojim postoje neke "postavke privatnosti", blogovi su javno vidljivi apsolutno svima koji znaju adresu (bilo usmenom predajom bilo "kopanjem" po tražilicama).
I dok s jedne strane strane razne dušebrižničke institucije (poput one dječje pravobraniteljice) koje "jako brinu za privatnost djece" i zbog toga redovno kriminaliziraju fotografe/fotoreportere i novinare, pri tome doslovno vrišteći o "dječjoj privatnosti", ta ista djeca koju ovi deklarativno "štite" sama na takvim blogovima serviraju javnosti vlastitu privatnost golemu količinu podataka o sebi.
To serviranje privatnosti može dovesti do neugodnih situacija, od toga da neki šaljivdžija od tih blogerica napravi nekakvu sprdnju, pa do onih najgorih situacija gdje se može dogoditi da takve "blogerice" svojim vlastitim blogom i vlastitim slikama na sebe stvarno navuku nekakvog bolesnog "stalkera", koji će ih uznemiravat na sve moguće načine, ucjenjivat, pratiti po gradu i slično. Iako su to zapravo statistički vrlo rijetke situacije, događaju se, a nakon čega onda one iste dušebrižničke institucije koje "rade svoj posao" samo još više odgovornost prebacuju na fotografe (jer su u pitanju fotografije), novinare (jer izvještavanjem "zadiru u privatnost") i društvo u cjelini (jer se ne brine dovoljno za "jadnu i napaćenu djecu")...
Post je objavljen 03.01.2013. u 23:42 sati.