Sutra, 1.1 2013. godine, stupa na snagu novi kazneni zakon! To i nebi bila neka naročita vijest da se u dotičnom zakonu, koji je pisan po direktivama dobivenim iz EU, nisu dogodile dvije stvari:
1. za neke stvari se snižava granica kojom se nešto smatra kažnjivim
2. pojedina (novo uvedena) kaznena djela predstavljaju sive zone, a to se tiče prvenstveno onih koje svoju kažnjivost temelje na ljudskim osjećajima (subjektivnim kriterijima), a ne objektivnim mjerljivim kriterijima.
Evo nekih novih zakonskih odredbi iz dotičnog novog zakona...
FOTOGRAFIRANJE, FOTOGRAFIJE, FOTOGRAFI...
Što se tiče fotografiranja i fotografija, neke stvari su postale bolje definirane, no s druge strane neke stvari su se pretvorile u sive zone...
Neovlašteno slikovno snimanje
Članak 144.
(1) Tko drugoga koji se nalazi u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od pogleda neovlašteno slikovno snimi ili takvu snimku uporabi ili učini dostupnom trećoj osobi i na taj način povrijedi njegovu privatnost,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(3) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po prijedlogu.
(4) Snimke i posebne naprave kojima je počinjeno kazneno djelo iz ovoga članka će se oduzeti.
Za razliku od prošlog zakona gdje je kažnjivo bilo "tajno i neovlašteno snimanje" (a što se ponekad moglo vrlo slobodno tumačiti), u ovom zakonu je stvar preciznije definirana, te je sada bitno samo to da je osoba u trenutu snimanja bila ili u svojem stanu (gdje ima pravo na privatnost), ili pak u prostoru koji je posebno zaštićen od pogleda (npr. javni wc, kabina za presvlačenje isl. gdje također ima pravo na privatnost), a nije dala pristanak (ovlaštenje) za snimanje.
Iskorištavanje djece za pornografiju
Članak 163.
(1) Tko dijete namamljuje, vrbuje ili potiče na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije ili tko organizira ili omogući njezino snimanje,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko neovlašteno snima, proizvodi, nudi, čini dostupnim, distribuira, širi, uvozi, izvozi, pribavlja za sebe ili drugoga, prodaje, daje, prikazuje ili posjeduje dječju pornografiju ili joj svjesno pristupa putem informacijsko komunikacijskih tehnologija.
(3) Tko dijete silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, prisili ili navede na snimanje dječje pornografije,
kaznit će se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.
(4) Posebne naprave, sredstva, računalni programi ili podaci namijenjeni, prilagođeni ili uporabljeni za počinjenje ili olakšavanje počinjenja kaznenog djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka će se oduzeti, a pornografski materijal koji je nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka će se i uništiti.
(5) Dijete se neće kazniti za proizvodnju i posjedovanje pornografskog materijala koji prikazuje njega samog ili njega i drugo dijete ako su oni sami taj materijal proizveli i posjeduju ga uz pristanak svakog od njih i isključivo za njihovu osobnu upotrebu.
(6) Dječja pornografija je materijal koji vizualno ili na drugi način prikazuje pravo dijete ili realno prikazano nepostojeće dijete ili osobu koja izgleda kao dijete, u pravom ili simuliranom spolno eksplicitnom ponašanju ili koji prikazuje spolne organe djece u spolne svrhe. Materijali koji imaju umjetnički, medicinski, znanstveni, informativni ili sličan značaj ne smatraju se pornografijom u smislu ovoga članka.
Važan detalj je to da od sada postaje kažnjivo već i samo surfanje (gledanje slika), te da puno više stvari ulazi u domenu dječje pornografije, uključujući čak i slike punoljetnih osoba koje na slikama (nekome) izgledaju kao maloljetne (u krajnjem slučaju to može značiti da je dovoljno i da punoljetna porno glumica ima male grudi!).
Naravno, sasvim je realno za očekivati da će se na račun ove odredbe odjednom naglo povećati broj "pedofila". S druge strane, kada će se raditi o umjetnosti, znanosti i sličnome, mogle bi se vrlo vjerojatno dogoditi situacije prema onoj narodnoj izreci da "dok magarac dokaže da nije zec makar ima duge uši, odoše jaja."
Povreda privatnosti djeteta
Članak 178.
(1) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, protivno propisima objavi djetetovu fotografiju ili otkrije identitet djeteta, što je kod djeteta izazvalo uznemirenost, porugu vršnjaka ili drugih osoba ili je na drugi način ugrozilo dobrobit djeteta,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,
kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.
(...)
Kako su djelovanjima domaćih i stranih dežurnih dušebrižnika (tj. pravobranitelja) djeca postala svojevrsna "božanstva" sa svim mogućim pravima i nikakvim dužnostima, donesena je (prema EU direktivi) ovakva odredba. Drugim riječima, tko na nekoj slici koju je negdje snimio ima (nečije) dijete, a nekome to iz ovog ili onog razloga zasmeta, pa počne tvrditi kak je zbog toga njegovo dijete "uznemireno" ili slično, riskira da na temelju ovog članka bude kažnjeno gonjen zbog "povrede privatnosti djeteta" (valjda kao nekakvu "rezervnu opciju", ako već ne može zbog pornografije).
Tu je bitno i to da je očito kako se neće kažnjavati oni koji se nekom djetetu zbog nečega (npr. slike u novinama) rugaju, već se odgovornost za to svaljuje na fotografe, medije i ostale njima slične!
No tu se mora postaviti pitanje što je sa samim roditeljima koji čine to isto - narušavaju privatnost vlastite djece, stavljajući na internet (npr. facebook) slike koje prikazuju djetetov osobni i obiteljski život? I njihove osobne podatke? Ili koji svojoj djeci ostvaraju profile na Facebooku? Ili što ako to čine sama djeca!!? Hoće li oni biti kažnjeni?
I što je sa fotografijama djece snimljenim na javnim površinama gdje se smatra da nitko nema pravo na privatnost? Ili su djeca odjednom opet nekakva posebna iznimka?
Neizbježno se nameće zaključak da je ovo siva zona lako podložna subjektivnom i selektivnom tumačenju, a isto tako je za očekivati i to da će zbog ovoga fotografi, fotoreporteri, novinske redakcije i mediji općenito imati sve više problema čim se pojave negdje gdje ima djece, pogotovo što se tiče fotografiranja , kako slučajno nekoga ne bi "ugrozili pogledom"... (a zbog čega neki mediji opsesivno cenzururaju dječja lica uvjereni kako to valjda štiti djecu od nekakvih imaginarnih opasnosti koje su valjda poznate samo dušebrižnicima).
UHOĐENJE, NAMETLJIVO PONAŠANJE...
U ovoj inkarnaciji KZ-a, uvedeno je novo kazneno dijelo - nametljivo ponašanje.
Nametljivo ponašanje
Članak 140.
(1) Tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom uspostavi ili nastoji uspostaviti neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
Dok će se većina ljudi složiti da je nametljivo ponašanje (poznato kao "stalking") onda kada neka osoba stalno i uporno prati drugu osobu, "kampira" ispred njenog stana, ili je neprestano maltretira telefonskim pozivima i SMS porukama, međutim, ovo je zapravo još jedna potencijalno siva zona.
Praćenje i uhođenje su često podložni slobodnom tumačenju "žrtve" (a glumljenje "uznemirene" žrtve kako bi se uklonilo nepoželjne ljude zbog nekih osobnih nesimpatija je danas itekako u modi!), čak štoviše oni paranoidniji ili sa pak visokim mišljenjem o sebi u kategoriju "stalkera" svrstavaju već i to kada nekoga u jednom danu vide više od jednog puta na dvije različite lokacije, ili pak stalno viđaju istu osobu u blizini svoje kuće ili na putu do posla, (a eventualni fotoaparat oko vrata im tu može biti samo još "dodatni dokaz da netko nekoga uhodi")...
No dotičnima koji su sastavljali članak očito je promaknulo to da se u principu ta kaznena djela (protiv časti i ugleda) ne razlikuju puno od onoga što je pisalo u prethodnoj verziji kaznenog zakona, samo što se (između ostalih metoda kojima se dotično dijelo može počiniti) navodi vrijeđanje, sramoćenje i klevetanje putem računalnih sustava ili mreža, a propisane kazne su novčane. Isto tako im je promaknulo da se po čl 150. st.1. novog zakona dotična kaznena djela progone po privatnoj tužbi (a ne službenoj dužnosti).
Uvreda
Članak 147.
(1) Tko uvrijedi drugoga,
kaznit će se novčanom kaznom do devedeset dnevnih iznosa.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačnom većem broju osoba,
kaznit će se novčanom kaznom do sto osamdeset dnevnih iznosa.
(3) Ako uvrijeđeni uzvrati uvredu, sud može oba počinitelja osloboditi kazne.
(4) Ako je počinitelj bio izazvan nedoličnim ponašanjem oštećenika, ili je oštećenik pred sudom prihvatio njegovu ispriku zbog počinjenog djela, sud ga može osloboditi kazne.
(5) Nema kaznenog djela uvrede ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti proizlazi da je omalovažavanje počinjeno radi zaštite drugih opravdanih interesa.
Sramoćenje
Članak 148.
(1) Tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu,
kaznit će se novčanom kaznom do sto osamdeset dnevnih iznosa.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,
kaznit će se novčanom kaznom do tristo šezdeset dnevnih iznosa.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako počinitelj dokaže istinitost činjeničnih tvrdnji koje je iznosio ili pronosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost.
(4) Nije dopušteno dokazivanje okolnosti iz stavka 3. ovoga članka počinitelju koji činjeničnu tvrdnju nije iznosio ili pronosio u javnom interesu ili iz drugog opravdanog razloga, a postupao je pretežito s ciljem da naškodi časti ili ugledu drugoga, pogotovo ako se tvrdnje odnose na osobni ili obiteljski život druge osobe.
(5) Prizna li počinitelj neistinitost svojih tvrdnji i opozove ih, sud ga može osloboditi kazne.
Kleveta
Članak 149.
(1) Tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita,
kaznit će se novčanom kaznom do tristo šezdeset dnevnih iznosa.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,
kaznit će se novčanom kaznom do petsto dnevnih iznosa.
Naravno, i tu ostaje velika mogućnost slobodnih tumačenja od strane "žrtava" (jer su mnogima istinite činjenice "uvredljive"), kao i to da će tužbe u ovakvim slučajevima uglavnom dizati samo oni koji si mogu radi položaja i materijalnog statusa priuštiti dizanje tužbe (jer odvjetnici koštaju)...
Inače, postoje ljudi koji su u određenim slučajevima skloni i sami "uzimati pravdu u svoje ruke" (pri tome koristeći "argument sile"), no treba napomenuti da je već i sama prijetnja nasiljem također kazneno djelo!
Prijetnja
Članak 139.
(1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(...)
(4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je djelo iz stavka 1. ili 2. počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s invaliditetom ili članu obitelji.
-----------------------------
Kompletan tekst novog kaznenog zakona može se naći na stranicama Zakon.hr.