Ponovo se dogodio slučaj krađe fotografija. Naime otkrivena je stanovita Hera Bell Iz Montreala u Kanadi, koja je krala tuđe fotografije i potpisivala ih kao svoje; dotična je radila izložbe, sujelovala na natječajima te (uglavnom tuđim fotografijama) izgradila reputaciju "ugledne fotografkinje"... Ukrala je čak i fotografije nekih naših domaćih autora.
Slučaj Hera Bell:
Who took this photo? (The curious case of Hera Bell)
Photo theft (dpreview)
Inače, ovaj slučaj nije nešto naročito drugačiji od onih koji su se već prije događali i bili prilično zapaženi u fotografskim krugovima.
Nedavno na našim prostorima otkriveno kako je jedan fotograf na natječaje slao tuđe fotografije pod svojim imenom.
Slučaj Husein Šljivo:
Osvajao nagrade sa tuđim fotografijama
Ito tako, prije nekoliko godina se dogodio slučaj da je neki Bugarin ukrao fotografiju jedne domaće autorice, poslao je pod svojim imenom na natječaj i pokupio nagradu - fotografija je nakon toga iskorištena u reklamne (komercijalne) svrhe.
Slučaj Jelena Balić:
Lee mi je ukrao fotku za svijetsku kampanju
Naravno iako se svakodnevno događaju krađe fotografija (poput onih da ljudi okite svoje facebook, deviantart i slične profile tuđim fotografijama), postoje i neki načini kako se dotičnima može otežati...
Svakako da je jedini 100% siguran način da se drugima onemogući krađa fotografija (tj. neovlaštena upotreba fotografije/kršenje autorskih prava) jest da se fotografije ne stavljaju na Internet.
No, za one koji iz ovog ili onog razloga stavljaju svoje fotografije na internet, postoji nekoliko vrlo jednostavnih metoda, koje možda neće onemogućiti krađu, ali će u dobroj mjeri otežati daljnji posao potencijalnim kradljivcima:
1. Ne stavljati na internet fotografiju sa EXIF podacima - Svaka fotografija snimljena digitalnim fotoaparatom u sebi sadrži EXIF podatke u kojima piše vrijeme i datum kada je fotografija snimljena, kojim fotoaparatom, koje su bile postavke ekspozicije i slično. U slučaju krađe, (pogotovo u situaciji ako autor ne koristi opciju snimanja datoteka u RAW formatu), EXIF podaci su često jedini dokaz o tome tko ima original fotografiju. (Da bi se iz fotografije prije stavljanja na internet uklonilo exif podatke, u nekim programima za obradu fotografija postoji posebna opcija "save for web".)
2. Ne stavljati slike u velikoj rezoluciji - Što je fotografija manjih dimenzija i slabije kvalitete, to je tu fotografiju kasnije teže obrađivati i negdje drugdje koristiti. Za internet se ne preporučuju dimenzije veće od 800 pixela pixela po duljoj strani, a za sasvim normalan pregled dovoljno je čak i 600pixela, uz rezoluciju od 72 dpi. Sa sirovom fotografijom originalnih dimenzija (već iz aparata o 5-6 megapixela, a kamoli više) praktički svatko može raditi što mu je volja...
3. Stavljanje "watermark-a" na sliku - Preko fotografija se u programima za obradu slika može postaviti watermark ("vodeni žig"); on u sebi može sadržavati ime autora, riječ ili znak "copyright" ili neku od kombinacija. Ako se na fotografiji nalazi watermark, za bilo kakvo daljnje neovlašteno korištenje fotografije prvo je potrebno taj watermark ukloniti, a što (ovisno o kompleksnosti fotografije) može oduzeti mnogo vremena.
Post je objavljen 10.12.2012. u 12:57 sati.