Možda ponekad moraš nekoga izdati, reći ćeš, uzdahnuti, možda ponovno pokušati vidjeti ono bitno. I više nikada ta kuća neće imati isti okus kiflica i šećera, mamaca koji te tište i strahuju umjesto tebe.
Ponekad su te rukotvorine jedino što oblikuje tvoje tijelo posuđeno od onih koji su te izmislili. Miris paljevine i mladog drveta, ulančanih boja koje više nikada nećeš vidjeti kao prije.
Je li prodaja bila nužna, upitat ćeš se usputno, tek kako bi još jednom čula svoj stari glas. Mijenjaš se brže od bilješki koje vode o tebi.
Koliko je vode potrebno da bi se još jednom probudila?
Post je objavljen 06.08.2013. u 20:37 sati.