Marketing
O "alternativnoj" medicini
Prenosim ovo s jedne diskusije na facebooku. Jedan dio zamjerki "alternativcima" (sporni termin koji stavljam u navodnike) smatram opravdanim, drugi dio pretjeranim, pa i pogrešnim. Uz to, veliki neprijatelji "ne-znanstvene medicine" često ignoriraju razne zamjerke modernoj medicini, kao i farmaceutskoj industriji idr., kao da je a prirori jasno da su pogrešne.
Slažem se da se većina tzv. "alternativne" medicine (u što uključujemo "tradicionalnu") ne zasniva na objektivnoj istini. Međutim, medicina nije = "biomedicinske znanosti" (tj. traganje za objektivnom istinom), nego = liječenje ljudi. Objektivna istina jest važna, ali nije najvažnija.
Jedan dio je "para" tj. lažna medicina. Velika većina ne nanosi štetu i velika većina homeopata idr. ne tvrdi da liječi rak isl., te ne odgovaraju ljude od klasične medicine kad je ona nužna. Često daju dobre savjete o prevenciji, nerijetko stvarno pomažu (npr. klasični vidari mogu lijepo zaliječiti prijelome bez gipsa, razni čajevi često jesu korisni isl.). Ako nema koristi, većinom nema ni štete (za razliku od npr. masovnog trovanja koje provodi klasična medicina u 90% davanja ritalina djeci - samo to je mnogo više štete nego što svi "alternativci" zajedno mogu nanijeti).
Kad sam spomenuo da se treba zapitati zašto "alternativa" tako dobro uspjeva, imao sam na umu da se PMSM ne radi samo o tome da su ljudi naivni, iracionalni isl.. Ima nešto što moderna medicina zapostavlja - važnost cjelokupnog odnosa prema čovjeku, orijentacija na iscjeljivanje, uspostavu "cjelovitosti", ne samo liječenje oboljelog organa. Čovjeka gleda mehanički, kao na stroj koji treba popraviti. Ljudima to jako nedostaje (meni npr. atmosfera moderne bolnice izaziva užas i izričito je izbjegavam; spreman sam na rizik da ću živjeti kraće - vjerujem da ću umrijeti između 60 i 65 i to je OK). Može se prezirno reći da je to "samo subjektivno" - kakve to ima veze? Čovjek je subjektivan po definiciji. Može se reći da je "iracionalno" - OK, pa? Iracionalno je zahtijevati da čovjek bude 100% racionalan.
Drugi problem je utjecaj profiterskog interesa moderne farmaceutske industrije, za što je drastičan promjer masovan zločin davanja ritalina, koji se i dalje događa, kako gore spomenuh. Naravno, farmaceutska industrija je proizvela spektar lijekova, koji produžavaju život milijardama ljudi, to nije upitno. Ali, profiterski interes stvara pritisak da se izbacuje na tržište nešto novo čak i kad objektivne potrebe nema. Kako kaže jedna izreka, prije su se tražili lijekovi za postojeće bolesti, kada se prvo pronađe lijek, pa onda traži koju bolest on liječi.
Tu postoji potreba za kritičkim mišljenjem koje uključuje društveno-političku analizu, za što paradigma prirodnih znanosti nije dovoljna. Ponekad svaku takvu analizu s prezirom odbacuju kao da se radi o "teoriji zavjere" (iako postoje bitne razlike). Opravdane kritike da npr. cijepljenje u nekim slučajevima nije potrebno, nego ga nameću proizvođači cjepiva, često se nastoji diskvalificirati tako da se svakom kritičaru podmeće da je protiv cijepljenja u svim slučajevima.
Moje je iskustvo - pisao sam ljude tijekom godina - hm. jedno tridesetak raznih ljudi koji su bili kod raznih homeopata idr., da su SVI rekli (stvarno svi, zapamtio bih suprutni slučaj) kako su im "alternativci" rekli da su njihove metode ograničenoga dometa i da nikako ne trebaju prestati koristiti tradicionalnu medicinu. Ja sam osobno razgovarao s bar troje praktikanata takvih metoda i isto su govorili.
Moj je utisak da su većina ozbiljni ljudi koji nastoje pomoći drugima i bar donekle većinom i pomažu. Šarlatani, koji trube kako liječe sve bolesti, KJTV u odnosu na većinu su otprilike kao Paar i Pavuna u odnosu na ostale fizičare.
Postoji i drugo osjetljivo pitanje: sloboda izbora. Imamo li pravo, dozvolite mi emfatičku sintagmu, nekoga usrećivati protiv njegove volje? Netko može reći "znam da imam rak, ali ne želim se liječiti", možda to želi prepustiti Bogu/Boginji, možda je liječenje naporno i rizično, možda mu je i inače dosta života i baš ga briga. Imamo li pravo prisiliti ga/ju na određene medicinske mjere? Može imati tvrdo (a očito objektivno neosnovano) uvjerenje u korisnost "babskih" lijekova i odbijati provjereno učinkovite metode moderne medicine - imamo li ga pravo prisiljavati?
Mislim da nemamo to pravo u osobnom slučaju, ako netko ne nanosi štetu drugima (a potonje je drugo, osjetljivo pitanje). Može se govoriti o općem "prosvjećivanju". U redu. Ali može li se tu krenuti od teze da su ljudi skloni "alternativcima" jer su naprosto naivni, neuki, iracionalni? Spomenuh gore da mislim kako taj fenomen pokazuje kako moderna medicina, koliko god bila dokazano učinkovita generalno, neke bitne stvari propušta u odnosu prema pacijentu.
Mogao bih reći (i uopće bez ironije, iako tako zvuči!) da je moj stav prema "alternativnoj medicini": Odlučno "možda". 
Post je objavljen 06.08.2013. u 08:36 sati.