Marketing
16. kat, kratka priča (4)
odnekale s neta
16. kat, kratka priča (4)
Kada je Sven dan ranije prvi put razgledao stan br. 161 u njemu nije bilo namještaja. Na davno neoličenim zidovima ocrtavali su se obrisi polica i ormara, uglove je premrežila paučina. Ustajali zrak mirisao je na prašinu.
Vlasnik se nimalo ne trudi podići cijenu stana ... pomislio je Sven.
Stan bi bolje izgledao svježe oličen, očišćen, prozračen, podignutih zastora na prozorima.
Prošavši kroz mračno predsoblje otvorio je jedna od troja vrata.
Kvadratna soba s prozorom spuštenih žaluzina.
Dnevna ili spavaća? zapitao se Sven.
Prišao je prozoru i pokušao podignuti spuštene žaluzine no vrpca je bila vezana u nerazmrsiv čvor a prozorska kvaka bila je zaglavljena pa se prozor nije mogao otvoriti.
Šteta ... promrsi Sven. Htio je vidjeti kakav se pogled pruža s tog prozora.
Dok je petljao pokušavajući odriješiti čvor osjetio je nekakav pokret iza leđa i trgnuo se. Zaključao je vrata ušavši, bio je uvjeren da je stan prazan, pa se neugodno lecnuo. No, kad se oklijevajući osvrnuo, soba je i dalje bila prazna. Osjećaj nelagode pratio ga je dok je obilazio preostali dio stana. Mala kuhinja, velika dnevna soba s tragom uklonjene pregrade na podu.
Vjerojatno je onaj manji dio služio kao radni prostor ... pomislio je Sven.
Iz dnevne sobe staklena su vrata vodila na lođu. U opisu stana u oglasu prostrana lođa je za Svena bila najprivlačniji dio. Odrastao je u kući s vrtom pa je pomislio kako će lođu ispuniti zelenilom i u ljetnim večerima tu sjediti u ležaljci s čašom pića u ruci uživajući u pogledu na udaljena gradska svjetla. No i vrata prema lođi, iako staklena, bila su neprozirna zbog spuštenih žaluzina. I tu je vrpca bila vezana u čvor. Sven je prodrmao kvaku, no vrata su bila zaključana, a u ključanici nije bilo ključa.
Sven se ponovo začudi vlasniku stana. Ili je glup, ili mu nije stalo da stan proda ... pomislio je. Jer, kao da je vlasnik namjerno propustio iskoristiti potencijalnim kupcima najprivlačnije karakteristike stana – lijep pogled na grad i prostranu lođu. U ljutnji je Sven potpuno zaboravio na osjećaj nelagode, razmišljao je kako će u e-mailu od vlasnika zatražiti priliku da stan razgleda još jednom.
Moram tražiti i ključ od vrata lođe.
I otkriti zašto je cijena stana tako apsurdno niska ...
...
Vratio se u predsoblje i tek tada primijetio veliki ugrađeni plakar s poluotvorenim vratima i napola izvučenim ladicama. Ladice prazne, u kutevima polica paučina. Ipak, jedna je duboka ladica bila zaključana. Sven je pokuša izvući pitajući se što bi u njoj moglo biti. Tada se dosjeti, izvuče ladicu iznad i spusti je na pod. Sagne se da bi zavirio i tada ga zapahnu miris potpuno drugačiji od mirisa ustajale prašine koji je u stanu prevladavao. Sven je istog trena znao o kojem se mirisu radi.
Chanel No 5.
I istog trenutka zapahnuše ga uspomene.
Plave kovrče na ženskom potiljku, meka koža zapešća i ono mjesto na vratu gdje se spajaju ključne kosti, gdje kuca bilo.
Samo 5 kapi Chanel No 5. umjesto spavaćice ... sjeti se.
Znao je da će kupiti stan br. 161 bez obzira na cijenu.
Znao je da bi ga kupio i da je cijena višestruko višlja od cijene kuće koju je namjeravao prodati.
Bio je spreman i zadužiti se, no taj stan mora postati njegovo vlasništvo.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 05.08.2013. u 10:11 sati.