Marketing
''A svejedno ju je način na koji ju je zagrlio natjerao da shvati koliko joj je nedostajao otkako ga je posljednji put vidjela.''
Bili smo samo prijatelji i tako smo se i ponašali... Pred očima drugih. Ali nasamo smo bili puno više od prijateljstva, a ipak, daleko od ljubavi. Riječ 'ljubav' bila je zabranjena, a u svakom našem pokretu, udisaju, pogledu, dodiru - bilo je ljubavi. Valjda zato što je bila nemoguća, bila je zabranjena. Pa smo radije bili "samo prijatelji" i imali alibi za ljubav. I ne znam zašto, i ne znam kako, ali i onda kad pronađemo ljubav koju smijemo tako zvati, ona zabranjena ostaje u nama zauvijek.
"Ne dozvoli da ovo što imamo siđe s usana do srca, ne zovi ovo ljubavlju, i, neka tvoje usne nikad ne izgovore ono 'volim te', jer to od mene nećeš čuti!"
Tako je dobro lagao da mu nije stalo, a ja sam tako dobro glumila da mu vjerujem... A istovremeno smo željeli jedno drugo bez obzira na sve. I, kako da to onda ne zovem ljubavlju kad je to bila baš ona ljubav u kojoj se najluđe voli?
"Ti si me naučio da neke blizine ostaju bliske i kad su negde sasvim daleko. Sudbina - to si.
I moja blizina zauvek..."
Post je objavljen 05.08.2013. u 01:44 sati.