Početkom godine odlučila sam da će ovo biti najbolja godina u mom životu do sada. Da, odlučila sam kao da se radi o tome da li ću kupit crne ili crvene cipele ili da li ću ići gledat film u kino ili ću rađe pogledati neku predstavu. Odlučila sam tek tako, kao da se to može odlučiti.
Naravno da ovo NIJE najbolja godina do sada iako je ostalo još 5 mjeseci do kraja 2013.
Bilo je tolko uspona i padova. U biti više padova i padova nego uspona i moram priznat da sam jako umorna od toga.
Jednostavno mi se više neda.
I pitam se koja je poanta? Pitala sam se još nekoliko stvari ali uzalud.
Naravno da sam se žifcirala i naravno da sam si navukla opet gastritis uzrokovan stresom. I naravno da mi je zbog stresa srce tuklo 853 na sat i naravno da osjećam bol u prsima barem 2-3 puta mjesečno.
I naravno da to nikog ne zanima.
Eto kolko sam u stanju gutat stres da ono uobičajeno plakanje od nemoći ili hiperventiliranje je dobilo novog suputnika - temperaturu! Da, za ne povjerovat ali meni temperatura raste kada sam pod stresom. To je novost!
Temperatura mi je priskrbila par dana odmora na bolovanju. Naravno nitko nije to povezao sa stresom osim mene.
Na poslu i dalje sranja ( i ne ne pardoniram svoj french!) i pitanje je do kad ću biti tu gdje jesam ali iskreno uopće se ne žifciram oko toga.
To je jedina stvar na koju nemogu utjecati.
Ako dođe do toga pokupit ću svoje stvarčice i otići. Bez žaljenja.
Podsjetnik sebi: napokon srediti privatne sitnice da ih mogu spakirati u roku 5 minuta i pobjeći glavom bez obzira.
Žudim za slobodnim vremenom!!!!!!!!!!!!! Kada radiš 10-14 sati dnevno privatni život je nedostižan san.
OK, da reći ćete da serem i da nakon tolko sati boravka za dobrobit firme ( bilo kakva nagrada naravno nula bodova) ipak ima pokoji sat za private life.
Ma ima ali volje nema. Ubijena, izmrcvarena, prožvakana i ispljunuta jedva čekam dovuć se doma i buljiti u prazno.
Neki dan sam bila na Bundeku sa bajkom i nakon nekoliko odvoženih krugova samo sam sjedila na klupici u buljila u mračno nebo. Koji high life feeling. Mijenjam svaki antistresni program za tih 20 minuta mira i tišine na Bundeku.
Doduše nemam pojma zašto se bunim za privatni život. Pale sam na svijetu je trenutno odličan izbor.
Naime, došla sam do zaključka da što će meni neprrijatelji uz ovakve prijatelje kakve imam.
Geez, dolazim u iskušenje pobrisati sve telefonske kontakte, mailove i FB prijateljstva sa tim svojim tzv. prijateljima jer ili sam vas prerasla ili do sada nisam vidjela kakvi ste.
Jednostavno ih sve "obožavam"!
Nije uzaludna ona da prijatelje poznaješ u neprilici. Makar iskreno u neprilici nisam bila ali bila sam u prilici vidjet da prijatelji ipak nisu prijatelji. Jer ako ti prijatelj služi da čekiraš FB status i po tome znaš što mu se u životu dešava e pa takvih prijatelja imam pun kufer i 853 a da ih nikad u životu vidjela nisam.
Prijateljstvo je ipak malo više od toga, ma kolko god mi šutjeli o tome.
No nemogu reči da se nije ništa lijepog desilo. Oh lagala bih i bila totalno neiskrena prema svima a najvažnije prema samoj sebi.
Išla sam na ruski iako nemam namjeru ići u Rusiju i iako me pomalo ti rusi plaše. Ali eto imam priliku jeftino učiti jezik, upoznat nove ljude (joooj kako ima par kretena koje nikako nemogu prožvakati) i potrošiti onih 2 sata slobodnog vremena koje iščupam jer se pozivam na pravo svakog čovjeka za usavršavanje pa brišem sa joba na vrijeme doma. (buahahahahahahaha - doskočila sam i tome!)
Ponekad se totalno dosađujem na satu jer uz svu moju skromnost ipak sam na malo naprednijem stupnju znanja jezika od ostatka grupe (ako ništ drugo bar znam čitati bez problema kirilicu) ali to dosađivanje je ponekad odmor za dušu :)
No ono što me najviše veseli je što sam napokon doskočila i otkrila način opuštanja.
Ponekad mi moj Bundek i buljenje u prazno jednostavno nisu dostupni pa sam našla hobby koji totalno opušta iako bih prije par godina morala sama sebe demantirat i reči da je to najfrustirajući hobby na svijet.
Naime počela sam heklati!
Ne, nisam sjeda bakica koja grbavim rukicama pokušava sheklati 853 stolnjak koji niko neće cijeniti.
Ne ja sam 35-godišnjakinja koja je tražila nešto za ispuhivanje.
Sport ne dolazi u obzir, kave i tračanje/žaljenje isto ne dolaze u obzir (razlog gore naveden-prijatelji, nepoznati pojam, opaska sebi - pojam provjeriti u riječniku stranih riječi!) a materijal koji sam si kupila za izradu torbe je čekao i čekao jer ga nitko nije htio uzet i nekog vrapčeka napraviti iz njega.
I onda sam jednostavno krenula.
I evo več 2,5 mjeseca se nisam zaustavila....i baš sam si hepi zbog toga :)
U biti ovaj post je o ničemu i o svačemu i jednostavno sam morala sve to izbaciti iz sebe.
Jedan podsjetnik za mene - pazi što odlučuješ.
Post je objavljen 04.08.2013. u 21:09 sati.