Marketing
Pjesničko tiho razmišljanje
Danas je jako vruće,grad nam užareno izgara pod sunčanim odsjajima.Želim danas podijeliti svu radost i sreću koja te dodirne kad ti se maleni snovi počnu ostvarivati.Ja sam maleni pijesnik,pišem iskrenošću i čistinom svoga srca.mi jedini javno priznajemo što sanjamo i kako ostvarujemo svoje snove.Sreća je pojam za neku po meni beskrajnu radost kojom sam ja danas i jutros obasjana.Na fejsu mi dolazi poruka da mi je pjesma objavljena u knjizi poezije Izvan dometa. Osjećaj je neopisiv ,meni na neki način priznanje za moj rad i trud .Nalazim se u poglavlju naziva Himne i hvalospjevi vremenu.Ipak mi živimo i stvaramo u realno vrijeme knjigama zagrljeni ,ljepotom stiha okruženi i prosipamo ih po papiru.Pijesnici su kategorija ljudi za koju obično kažu da smo prevaziđeni,da živimo van vremena ,negdje da putujemo u snovima sve dok nas ne upoznaju i shvate da mi samo na glas sanjamo.Mi ne spavamo na oblacima ali zato družimo se sa prirodom koja nam sama poklanja da napišemo svoje naj ljepše misli i zabilježimo to na papiru.Hrabri smo ljudi jer mi svoje stihove i svoje sne javno dijelimo sa drugima.Strahova baš i nemamo ,jedina nam je želja da nam stihovi ugledaju svjetlo dana.Ne sanjamo hodajući ali svoje misli zapisivamo .Misli su to za koje mnogi misle da ne postoje.Ti osjećaji nisu izumrli oni postoje.Stihovi nam putuju kao neka svjetlost i tjera čovjeka da nas sjednete i pročitate makar u hodu na fejsu ili blogu .mi smo tu da vam dodirnemo u srca.Pokušavamo pjesmama otopiti i najveće sante leda oko ledenih srca.Pjesnici su tu gradom hrabro i ponosno koračajmo sretni,nasmijani sa onom energijom koju nosimo u svojim srcima da obasjamo srećom svaki dan i ponosni na slavu naših davnih pijesnika .
Vrućina grije ovaj grad a ja samo u tišini i hladu želim napisati da mi smo danas sretni i pišemo svaki svoju pjesničku himnu i šaljemo je put vaših nedosanjanih srca.Želim zagrlit vas sve stihovima,svojim knjigama,toplinom svog srca i duše odagnati svojim pjesmama sve tuge,bolesti i strahove današnjeg života.Dvadeset prvo stoljeće je otvorilo vrata pjesnicima..Jednostavno je samo po papiru prospite svoju sretnu dušu,otvorite svoje srce,podjelite svoje snove,poletite kao leptir i osjetićete lakoću poezije.Mi pijesnici vremenski smo putnici putujemo i nosimo stihove zagrljeni sa knjigama.
Vrućinom danas grad ulovljen sa suncem nadmudriva se.Pjesmama sad baš sad u svakoj zraci sunca nalazimo svoje motivacije.Pišemo polako i prebiremo po osjećajima hvalospjeva vremenskih u zagrljaju knjiga objavljenih.Pjesnički prebirem po vrućinama u hladu u svojim tišinama.pišu polako pjesnici.
Post je objavljen 04.08.2013. u 15:28 sati.