Bile su dobre i pune riječi koje je on izgovarao u mraku iznad plamena svijeće. Plamen je nedefinirano titrao i širio puls,kao valovi,kao crno prstenje širilo se okolo i nestajalo na rubu velikog kruga, negdje u šumi. Šuma i noć. U sukobu sa samim sobom, u priznavanju i pomirenju sa činjenicom tko sam i što sam, vidio sam i prisustvovao stvarima koje sa smatrao da rade šarlatani . Toliko toga ne znam ali hoću znat i meni je sasvim u redu to priznat, a još više u redu reć da nemaš pojma i bit strpljiv i mirno slušat. Razuman čovjek ne traži rituale, ne više od onih rutinskih koje izvodi svaki dan. Valja napravit iznimku jer potraga za smislom je potraga za mirom. Ja volim kritiku na spram sebe jer se nadam da ću se bolje izgradit.
Da nije bilo heroina nebi nikad okusio jad. Da nije bilo jada nebi nikad okusio pomirenje. Nakon pomirenja jednostavno mora nastupit mirniji korak u životu. Ako hodam u tišini da li je to uspjeh jer ne čujem vlastite korake. Trebao bi ,stvarno bi trebao za sva vremena zatvorit sva poglavlja iz povijesti i okrenit se naprijed.
Post je objavljen 04.08.2013. u 09:03 sati.