Marketing
Ljetne želje...
Hm.
Ili starim ili sam se razmazila tako da mi ništa nije dovoljno dobro. Barem ne ono što si mogu priuštiti. Hm.
Od danas sam na g.o. Čeznutljivo gledam slike hotela (naravno, onih od više zvjezdica) s pogledima na morsko plavetnilo, bazene i koktele u bojama semafora. Naravno da su to destinacije koje si ne mogu priuštiti. Još jedno hm.
S druge pak strane - da mi sutra kapne onaj basoslovni jackpot - šta bih ja s takvim hotelom? Teško da bih Guzdu natjerala da ne radi ništa i da se lješkari. Doduše, kad bolje razmislim, nakon dva sata takvog lješkarenja i ja bih dobila slom živaca i odustala od faking mora i faking skupog hotela (kao u onoj s Mujom i grtalicom).
Da sad ne spominjem da sam u nekima bila. Lijepo je. No, ako nema društava...
Doduše, svi oni pozivi na godišnji u tuđem minijaturnom apartmanu s troje - četvero odraslih i nešto djece sitnog zuba - e da mi je ovo baš i posljednja godina života - ne idem.
Svojedobno su me starci vodili za sitne pare po ugodnim hotelima (koji su kakti bili za cijenu sindikalnog odmarališta), pa su bile gladne godine kad sam more vidjela u produženom vikendu u apartmanu šogoričinog oca, naravno uz vlasnike nekretnice, pa su bile ratne godine kad smo bili sretni što smo živi, pa...
Sve u svemu - nemam se ja što žaliti. Kuća u zelenilu u mirnoj ulici gradića gdje smo maloprije platiti kavu, nes i crno pivo manje od kapučina s pogledom na Stradun, malo četvrtastog plavetnila bazena s ganz novom drvenom ležaljkom (ulov iz friškozatvorenog trgovačkog centra na rubu Zagreba) i čaša pive. Što ćeš više...
Ali kad čovjek (žena) želi još....
Ps. Guzda se dotepel doma pun utisaka. Nasljednik skakuće i dalje na jednoj nozi, no bez gipsa. Kućni ljubimac pronađen u susjedovom dvorištu. Sve u svemu - laganini.... 
Post je objavljen 03.08.2013. u 11:12 sati.