Turizam je sektor u koji su uprte brojne nade, uz očekivanje da sve boljom zaradom spašava posrnule financije, i to ne samo one vezane uz državni proračun. Istodobno, upravo turizam konstatno prate brojni apsurdi nastali unutar državnih struktura koji sustavno koče brži razvoj tog sektora. Među njima su i dva zakona koja guše ogromni turistički potencijal u ruralnim prostorima priobalja i otoka, koji postaju sve atraktivniji, posebno inozemnim gostima. Zakon o poljoprivrednom zemljištu, usvojen u proljeće ove godine, (čl. 24.) prvi je put obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima dopustio da na svojim posjedima mogu podići i objekte za pružanje ugostiteljskih i turističkih usluga, oslobodivši ih i plaćanja naknade za prenamjenu zemljišta.
Autori zakona tim su prijedlogom željeli potaknuti farmere neka šire dosadašnju djelatnost i na taj način, kroz veću zaradu zapravo podignu i konkurentnost svoga OPG-a. Međutim, još aktualni Zakon o prostornom uređenju i gradnji ima limite koji obiteljskim gospodarstvima vežu ruke i ne dopuštaju da na svom posjedu otvore restoran ili mali hotel, gdje će gostima nuditi i proizvode svoga gospodarstva. On, naime, izričito kaže kako se ugostiteljskim i turističkim uslugama mogu baviti farme čiji je posjed velik najmanje tri hektara stanovi Kacunar
Post je objavljen 02.08.2013. u 14:15 sati.