U Berlinu smo i to je jedino važno. Jin je herojski izdržao put i bezbrojne kolone, samo se na početku bunio i sjedio uz moje noge što mu nije običaj. Čim smo ušli u novi stan obilježio ga je u sekundi i uvjerio gazdu da je kaucija nužna. Zatim je u sekundi bio na balkonu i nisam se ni snašao nešto je imao u ustima, jedna ukrasna svijeća manje. Vjerojatno to je učinilo jutarnji izlazak žurnim pa me iako smo legli oko tri već prije sedam čekao za šetnju. Kad je gazda noćas otišao bio je strašno veseo, skakao od radosti, dugo ga nismo vidjeli tako veselog, ono i on sretan kao pas.