Zavirila sam u ono što je postojalo jučer
I postala sam upravo to
Danas
Kada je najgori dan za promjene
I kada se zmija prži na suncu.
A oni su prodali su svoje glasnice,
Oni zaneseni ljudi,
Za čašu jeftinog vina
Pa da do jutra pješaće
Od kamena do mora
I zaboravili su da su ljudi
Dok su pisci smišljali bajke
A pijane curice stavljale pera
Na lijepe glave
I postajale ptice,
Za samo jedan dan leta.
Ostale su takve slike
Onih ružnih dana promjene
U kojima se ljudi pretvaraju u čudovišta
I miris jednog grada ubija
Nosnice.
Zaboravila sam da se želim pomaknuti
Dalje
Od tvojih smješnih udaraca
Zbog jednog lijepog grada
I puno nedefiniranih stvorenja
Koja su nekada bili osobe.
Tamo smo svi postali prikaze
Onog što smo zaista u svojim glavama
A ja sam plesala cijeli jedan život
U tom jednom danu promjene.
Plesala sam uz njih pijane,
Uz žene ptice,
Uz tebe koji si zmija,
I otplesala sam taj glasni prijelaz
na zidinama tog prekrasnog grada
kako bi ujutro
ponovno ostala svoja.
Post je objavljen 01.08.2013. u 16:26 sati.