Dosad sam glumio dobricu koji se smješka i kad mu seru po glavi. Nisam se suprotstavljao jer sam mislio da je nepristojno, bio sam 'pristoja' i sve gutao.
Uvijek sam trčao za ljudima nastojeći da svima udovoljim. Morao sam se svima svidjeti. Svima sam morao objasniti sebe i svoj život, svi su me morali prihvaćati, razumjeti, shvatiti, opravdati i podržati. Ako jedan to nije činio fokusirao bih se na njega i kukao zbog toga kako me NITKO ne voli. Fokus!?
Kad me netko šikanirao ili izrugivao pravio sam da ne osjećam peckanje, da me to ne boli. Čak su vrijeđali mene i obitelj, indirektno i u pošalice, a ja sam se s njima smijao. Nisam se usudio zauzeti za sebe.
ODMAH, SADA, s tim je gotovo.
Ja biram s kim ću se družiti i tko mi se sviđa. Neću trošiti ni gram energije na one koje ne volim ili koji me odbacuju. Nimalo neću investirati u te odnose. Ja biram. I odmah ću postaviti svoje GRANICE, definirat ću jasno što me smeta, neću se pretvarati i gristi u sebi.
Post je objavljen 01.08.2013. u 12:27 sati.