Uvod
Jednom je kolumnist Novog lista L. Tomičić napisao: »Plastične vrećice - zastave posrnule civilizacije«. 1 Želio je naglasiti kako se današnje društvo samouništava plastičnim vrećicama. Možda se jednim dijelom i može složiti s tom premisom, ali nikako ne zbog plastičnih vrećica, nego zbog ljudskog nemarnog ponašanja. Kako je svojevremeno rekao V. Ferdelji: »Najveći grijeh plastičnih vrećica je taj što zorno otkriva naše, ljudsko ponašanje« (slika 1). A ljudsko ponašanje jeste karakterizirano nemarnošću, neodgovorno i nepotrebno se odbacuje u okoliš plastične vrećice. Zapravo općenito se čovječanstvo neodgovorno i neekološki odnosi prema tom svakodnevnom i široko rasprostranjenom proizvodu.
U ovom tekstu se razmatraju opće zakonitosti nametnutog problema plastičnih vrećica kojeg se pokušava rješavati visokim taksama ili njihovom zabranom. Posebna je pozornost posvećena pojavi zabrana ili visokih taksi diljem svijeta. Moguć je zaključak da su zabrane ili visoke takse odraz neuređenog sustava gospodarenja otpadom u pojedinim zemljama ili se zbog pojedinih interesa nameću neargumentirano ekološki lošija rješenja.
Opće zakonitosti nametnutog problema plastičnih vrećica
O plastičnim vrećicama, tzv. jednokratnim i višekratnim, pisano je i piše se jako puno s pozitivne i znanstveno korektne točke gledišta. Predočeni su brojni znanstveni i stručni dokazi koji su provjereni tijekom ispitivanja u više državnih i nezavisnih znanstvenih institucija. Istaknute su brojne prednosti plastičnih vrećica općenito kao jeftinog, ekološki i energijski prihvatljivog proizvoda, proizvoda od ekološki neutralnog materijala, nerazgradljivog i postojanog koji se može višekratno puta ponovno iskoristiti a zatim i oporabiti. Zahvaljujući modernim tehničkim procesima plastika i plastične vrećice mogu se pretvoriti u gorivo ili bezopasno spaliti i iskoristiti energiju koju svaki plastični proizvod, pa tako i svaka plastična vrećica sadrži. Činjenica je, plastična vrećica je materijal plus energija, a današnjim postupcima recikliranja i energijske oporabe obje komponente mogu se u potpunosti iskoristiti.
SLIKA 1 - Prizor s plaže u Novalji na otoku Pagu "poslije zabave" (foto: Zvonimir Krstulović, START PRESS).
Ljudsko ponašanje najteže je mijenjati. Stoga razni zeleni, eko-aktivisti, da se ostane u granicama uljudnosti, upiru sve snage ne bi li isposlovali zabrane ili barem visoke takse, a kako bi se zabranila ili barem smanjila potrošnja plastičnih vrećica. Pritom treba odmah naglasiti postoje brojni aktivisti zelenih udruga, zelenih političkih stranaka i članova udruga za zaštitu prirode, okoliša i životinja koji svojim poštenim i predanim radom žele smanjiti onečišćenja koja nas sve više okružuju. Riječi zeleni i eko-aktivisti odnose se malobrojne, ali vrlo glasne i dobro organizirane aktiviste koji rade u interesu nekih skupina, interesnih lobija ili lokalnih političara koji se dodvoravaju zbunjenoj, neinformiranoj ili krivo informiranoj javnosti.
Dnevno, borba protiv plastičnih vrećica nije borba za zaštitu čovjeka, životinja i Prirode u cjelini. Borba protiv plastičnih vrećica je u funkciji zaštite interesa raznih proizvođača vrećica od drugih materijala. To svjedoče riječi V. Ferdeljija koji kaže: »Plastičarski lobi se stalno mora braniti zato jer ima izuzetno konkurentan proizvod. Naravno, nekonkurentni proizvođači dokazano ekološki štetnijih proizvoda: papirnatih vrećica i tekstilnih torbi jer tekstilnih vrećica i nema, vape za zabranama.«
Borba protiv plastičnih vrećica jeste borba određenih državnih gospodarstava u zaštiti svojeg tržišta i svojih proizvodnji, bez obzira što ta proizvodnja nije nimalo ekološka niti je energijski učinkovita. Koja troši velike količine prirodnih resursa: sirovine, razne medije, energiju i stvara razne nusproizvode koji troše resurse, onečišćuju, pa i zagađuju tijekom svog životnog vijeka, obilježenog poznato krilaticom od kolijevke pa do groba. A taj životni ciklus tih proizvoda obuhvaća njihovo pridobivanje, npr. sječom šuma, uzgoj, proizvodne postupke, uporabu proizvoda (npr. nužno pranje tekstilnih torbi), a kada dostignu stupanj otpada, zahtijevaju ne jednostavno postupanje s njim.
Borba protiv plastičnih vrećica jeste i politikanski spin i to diljem svijeta, najčešće lokalnih političara koji najprije dopuštaju napuhavanje problema, manipuliraju činjenicama, stvaraju i potiču eko-pomodarstvo, a onda se predlaganjem uvođenja taksi ili zabrana pojavljuju kao odgovorni političari koji eto, brinu o okolišu i rješavaju probleme .
U toj se borbi koriste brojne netočnosti, iskrivljene činjenice, faktoidi (djelomične istine), pretjeravanja, istrgnuti dijelovi nečijih izjava, zamjene teza, korištenje podataka o jednoj vrsti za drugu vrstu. Koriste se često vrlo perfidne metode obmanjivanja i manipuliranja stanovništvom upravo na način kako je to odlično opisao i predstavio javnosti jedan od najutjecajnijih intelektualaca sadašnjice, američki lingvist, filozof, kognitivni znanstvenik, politički aktivist, pisac i predavač, Noam Chomsky 2 .
Stanje borbe protiv plastičnih vrećica
I što je rezultat, pa i svjetske borbe protiv plastičnih vrećica? Najprije treba promotriti gdje se koncentriraju zabrane ili visoko oporezivanje (slika 2). Ona prikazuje gdje su uvedene zabrane a gdje takse. Slika 2 je interaktivna karta 3 i klikom na sliku na matičnoj web stranici otvara se za svako označeno mjesto status uvedene ili odbijene zabrane s dodatnim objašnjenjima.
Slika 2 - Karta svijeta s oznakom prihvaćenih zabrana ili uvedenih taksi, odnosno neprihvaćanja zabrana ili nameta 3
O zeleni pin označuje uvedenu zabranu, O plavi, uvedenu naknadu, a O crveni da je odbijeno predloženo uvođenje naknade ili zabrane.
--------------------
1 Myers, T.: Eco-Fads: How the Rise of Trendy Environmentalism is Harming the Environment - Washington Policy Center, Washington D.C., 2011.
2 Chomsky, N.: 10 strategies of manipulation by the media
3 Plastic Bag Ban Map
Slijedi drugi nastavak: Zabrane plastičnih vrećica u Europi
Post je objavljen 31.07.2013. u 23:52 sati.