Niste mi uspjeli uzeti komadić duše.
Neću vam prodati niti mrvicu duše za sve vaše slatke iluzije
U mjesecu kada sam skupljala smijeh i kapi vode, koje su onako oslobađajuće i slatkom zaigranošću dječje igre, klizile niz moje tijelo i liječile ga, baš u ovom mjesecu, kada su mi svi nekako htjeli ukrasti barem mrvicu moje duše, jer je nemaju, pa im treba, ja sam samo osjećala slobodu. Slobodu što ne kupujem njihove slatko gorke iluzije sa mirisom jeftine robe. Niste mi uspjeli uzeti niti mrvicu duše, niti onaj najmanji komadić, fluid.
Ja kada plačem, smijem se.
Kada se smijem, plačem sa mnogim nasmijanim suzama.
Suze i ja znamo se jako dobro. Smijeh je samo rezultat poznavanja života.
Sloboda je osjećati se živom. Sloboda je ne kupovati iluzije, koje ti na pladnju svakodnevno nude. Jeftino ili skupo, svjesni toga ili potpuno nesvjesni.
Ja iluzije rušim jednim svojim pogledom. Nježnim, oštrim, lomnim, slobodnim od sebe.
Ja slobodu osjećam svakom svojom stanicom, porom, svakom svojom bolnom kosti i treptajućim trepavicama.
I ljubim je i grlim...
Ja kada plačem, smijem se.
A kada se smijem, onako iz petnih žila, suze teku u potocima.
I osjećam život sam, u svakoj svojoj suzi, u svakom svom nasmijanom odrazu..
Onaj tko nije mnogo plakao uz smijeh i mnogo se smijao uz suze, nije pravo živio...
I trudili su se, svi su se iz petnih žila trudili, manipulirati mojom slobodom, uvjeriti me da sam okovana njihovim iluzijama, da sam dio njihovih priča, onih u koje ja odavno više ne vjerujem.
Ja sam prisutna samo u promatranju svijeta, prisutna u beskompromisnom divljenju slobodi, prisutna u bijegu od iluzija koje su njihova hrana.
Ja sam bila gladna smijeha.
I učila sam se jesti poput malog djeteta koje uči jesti svoje prve zalogaje.
Ja sam previše bila gladna radosti.
I učila sam ju jesti poput djeteta koje se uči svojim prvim klecavim koracima.
I žedna života. Dok se nisam napila.
I pijana sam od daha zvijezda, mjesečevog mirisa i ne želim...
Ne želim se nikada otrijezniti..
A prodavači iluzija koji su mi htjeli oteti komadić duše da se nahrane, neka se maknu u stranu, neka bježe od mene
Jer ja kada zagrizem.. grizem jako, kao u naranču , pa se sokovi cijede na sve strane
I sokovi će pljuštati dok ne unište pokušaje otmice moje duše, još uvijek omotane bijelom čipkastom koprenom..
Ja kada plačem, smijem se..
I kada se smijem, plačem...
I samo čujem onaj divan zvuk svog srca koji me uči životu i ponavlja u tišini...
Bum...bum...bum...
I suze teku od divljenja ..
I smijeh teče od ljepote...
Post je objavljen 31.07.2013. u 20:31 sati.