Marketing
Što je muškarac bez krigle
Volim piti pivo. Zaista volim. Trenutno se ne mogu sjetiti kombinacije okusa koja može tako kanaderski ugasiti ljetnu žeđ kao što je pivo. Hladno ofkors. Štoviše, mislim da tvorcu tog čudotovornog napitka treba retroaktivno dodijeliti Nobelovu nagradu za kemiju. Ili već neku sličnu.
Uglavnom, toliko volim pivo da redovno popijem barem jednu kriglu.
Godišnje.
O da, nije piv'feler, točno sam napisao. Jednu kriglu godišnje.
U prosjeku možda čak i malo manje. Ali uglavnom se vrti oko te brojke...
Popijem dakle tu mizernu količinu ne zbog toga što ne bih želio više, već zbog toga što bi mi svaka daljnja čaša recimo to tako... stvorila problem. Ma ne, neću se od jedne pive oblejat ko stoka i kotrljat po zemlji, naprotiv, ali čim mi organizam osjeti strujanje tog čudnovatog fluida, probude se neki zločesti kristalići koji svi do jednoga pohitaju u palčani zglob na desnoj nozi, (kod mene sve boli nastaju na desnoj strani) i onda se tu ukotve i prosvjeduju.
I onda to neko vrijeme užasno boli, kao da mi je pala bloketa na prst palac. I sad što je tu je. Osvježenje ludom radovanje. Moram birati. Pivo ili normalno hodanje. Pij vodu dok kristalići odu. Neću potezati vraga za rep pa reći kako je moj usud da sve što zavolim ubrzo izgubim, ali...
Međutim, nije lako biti liječeni pivoman u zemlji u kojoj te na svakoj drugoj džambolaji dočekuju slike orošenih krigli, zemlji u kojoj ispijanje piva donosi dobro raspoloženje, hrpu prijatelja i more zgodnih komada.
Ako pokušaš živjeti mimo tog svijeta, velika je šansa da ćeš biti izopćen.
Jednom smo, nakon planinarenja na Kamešnici, svi onako zdravo umorni svratili do Sinja, ugodno se razbaškarili u restoranu zvanom "Pinjur". S obzirom da nakon dugotrajnih hodanja svako normalno tijelo pivo prihvaća kao lijek, narudžbe su bile očekivane - meni veliko svijetlo, meni malo tamno, ja bi tri deca točenog, ja bi pol'tre i ja i ja i ja - povikaše veseli planinari!
Konobarica je jedva pohvatala sve naše posebne želje, a onda upitno podignula bradu u mom smjeru.
Ja bi, ja bi... jedan đus...
Moooolim?
Đus. Sok. Od naranče molim...
Prrrrfrrrrrr - frknula je konobarica kao fazanica kad naglo uzleti iz šipražja, ne mogavši vjerovati da se među skupinom hrabrih planinara nalazi jedan šonjo koji ne pije pivo već tu budalaštinu od kako se zove... đusa!
Kad se nešto kasnije pojavila s tacnom prepunom krigli i boca sa zlatnom tekućinom, kao slučajno je zaboravili donijeti moj đus. Potom sam je još jednom, na svoju sramotu, morao zamoliti kako bi joj bio izuzetno zahvalan kad bi i meni donijela naručeno piće.
Aaaaaa, a vi ste onaj partibrejker!
No što je tu je, mislio sam da čak i ovakve strašne traume mogu izblijediti iz sjećanja, ali danas ih je prizvao novi događaj.
Sjedio sam zajedno s Benkom i Đenkom u bašti jednog da prostite - launđ bara, zijevali smo ko somovi na suhom i željno iščekivali konobara. Srećom, ubrzo se pojavio. Benko je naručio Jack Daniels i kolu, Đenko Amaro Isolabellu a ja sam poželio ili limun ili grejp, što im već prije dođe pod ruke.
Rođer, kimnuo je konobar i odjurio prema šanku. Pregača mu je lepršala oko razvijenog torza ko u Betmena, a na podlaktici se kočoperila tetovaža u obliku tetrijeba.
To sam primjetio tek kad nam je donio piće. Benku naravno Jack Daniels i kolu (konobar je pohvalio izbor!), Đenku Amaro Isolabellu, a ispred mene je onako muški i značajno spustio bocu Radlera!? Pivo s limunom...
Trebao mi je trenutak za povezati konce, i dok konobar još nije odjurio prema drugima launđovima, uspio sam tek nešto neusvislo promucati - ali... ali... ja nisam ovo naručio!
Kako niste? - brecnuo je konobar - jeste li rekli limun ili grejp?
Jesam, ali...
Što ali? - gledao me zapovjednički s visine, onaj mu se tetrijeb na ruci nakostriješio, a ja sam tonuo sve dublje u spužvastu masu nastojeći iščeznuti bez traga...
Ali, mislio sam na sok.
Sok?
Je li vi to ozbiljno?
Pa naravno.
Sok od limuna ili grejpa?
Upravo tako!
Svašta, to kod nas nitko nikad nije naručio!
Naposljetku mi je donio nekakvu Limonu, prezrivo mi je spustio na stol i zarežao - evo, ostala nam je jedna boca od lani... pa ako vam odgovora...
Sretan što nisam dobio batine zbog neprimjerene narudžbe, slijedećih nekoliko eona nisam prozborio ni riječi.
Post je objavljen 30.07.2013. u 19:20 sati.