Naše su misli ogledalo našeg svijeta........
Zašto to kažem?
Zato što je to jedna tako jednostavna istina a tako je malo ljudi zna, poneki je možda i znaju ali ne vjeruju.
Ni ja nekad nisam vjerovala u to ali počela sam jednom davno.
Počela sam tu misao sljediti kao svoj životni moto i kao svoju jedinu i ispravnu misao.
uspjela.
Nije bilo lako sljediti tu rečenicu, vjerovati u nju kao da je ispravna, ali godinama predanog "vježbanja" svog uma mogu reći da sam barem djelomično uspjela i sretna sam radi toga.
Borba s umom je valjda jedna od najtežih borbi koja te može zadesiti jer je um godinama navikao putovati po već starim i dobro utabananim stazama i naravno, kao i mi ljudi prkosi svakim promjenama pa čak i onim najmanjim.
Mi ga svojom snagom volje tjeramo na jedan novi kolosjek a on se uporno i ispočetka tvrdoglavo vraća na stari, i tako svaki dan, svaki tren, iz trenutka u trenutka borba traje...
Borba, borba, borba.....
Kao pojedinac želim nešto novo, nešto pozitivno, želim si u glavu "ukrcati" novi novi model razmišljanja, želim se reprogramirati a on mi neda to mijenjati. Moj um voli po svom, dubiti po crnom, po tužnom, po negativnom, po lošem, po silnim beskonačnim i iscrpljujućim analizama.
Um i ja borili smo se godinama, ali stvarno godinama i u svakom trenutku sam mu morala zadavati zadatke kojim bi se bavio da ne bi zastranio i krenuo krivim putem, onim starim i lošim, trebao se baviti novim načinom razmišljanja, trebao je u svemu, pa čak i u onom najgorem naći nešto dobro. Nije to lak posao, kad ti se na leđa sruši svijet a ti moraš naći u tome nešto dobro jer ako samo malo dozvoliš crnilu da uđe u tebe, ono ne uđe malo, nego prodre u tebe svom žestinom i ne staje...
Mislim, ne moraš ti tražiti tu neke svjetle točke u teškim životnim situacijama, naravno da ne moraš, ali bilo bi dobro sagledati jednu životnu katastofu i s one vedrije i komičnije strane. Zašto ne?
Naša borba je stvarno bila krvava borba i užasno teška.
Nekad bi pobijedio on, moj stari um a nekad ja, moj novi Um, moja nova ja. U konačnici mislim da sam borbu dobila ja.
Uspjela sam nekako s korjenom isčeprkati one stare misli, one loše i negativne misli, one svoje strahove i silne analize i napravila sam mjesta onim novim mislima, sretnijim mislima, vedrijim i pozitivnijim.
U početku su nove misli bile sramežljive, bilo ih je malo ali vremenom su se raširile, ojačale i baš su postale moje, ali baš onako iskreno moje misli, kao da je to oduvijek bilo tako.
Mjenjanjem svojih misli počele su mi se događati i promjene na fizičkom planu. Mjenjali su se i ljudi oko mene.
Spontano su se mjenjali bez mojeg ili bilo čijeg poticanja. Oni negativni ljudi su nestali, otpadali su jedan po jedan, kao na traci a neki novi s novim pogledima na život, neki vedriji i optimističniji ljudi su mi tiho ali sigurno ulazili u život.
Sasvim sami, nitko ih nije zvao, dolazili su i otvarali mi neke nove vidike, ustvari, samo su me jačali u mojoj borbi...
Mjenjali su mi se odnosi, mjenjale su mi se životne okolnosti, razne stvari su mi se mjenjale i još mi se slažu onako nekako spontano ali kako ja želim, kako ja volim....
Jedno od mojih istinskih vjerovanja ja da na svijetu još uvijek ima dobrih ljudi, ali baš dobrih, bez obzira koliko ovaj svijet bio nakaradan i zatrovan ljudskom rasom.
I zaista, u toj gomili svega stvarno još uvijek ima onih dobrih i neiskvarenih duša, potrebno je u to samo istinski vjerovati i sami će ti doći u život kad ti bude potrebna njihova pomoć.
Uglavnom se postavljam prema ljudima onako prijateljski jer ih tako najčešće i doživljavam, često je za mene svijet jedno vrlo ugodno i prijateljsko mjesto za život, jer to tako percipiram u svojoj glavi. I stvarno, kad se tako postaviš, s osmjehom i prijateljskim stavom - tako ti bude i odgovoreno, dobiješ i takvu povratnu informaciju, najčešće.....
Recimo, imam jednog poznanika koji je sa svima dobar, ali je živio u uvjerenju da ga svi žele prevariti i okoristiti se njime, na sve svoje kako bliske, tako i dalje ljude gledao je samo i isključivo kroz prizmu interesa, vjerovao je da ga svi žele prevariti....
Kakav težak izbor za život, zar ne?
I što mu se događalo?
Događale su mu se upravo takve situacije kojih se on najviše bojao, često su ga okruživali upravo takvi ljudi, ljudi koji su ga stvarno muljali kako god su stigli bez obzira koliko on bio intelignetan i prepreden, jer od njega lukavog uvijek je postojao onaj lukaviji.... I šta? Sve svoje misli i strahove i poglede na život i svijet je nesvijesno privukao na fizičkom planu...
Ako samo malo osvijestimo sebe i pročešljamo svoje misli barem ponekad, naći ćemo poveznice i u našim životima kako smo privukli svojim mislima pojedince ili situacije jer zaista, naše misli su ogledalo našeg svijeta.....
Vjerovali ili ne, tako je...
Post je objavljen 29.07.2013. u 22:37 sati.