Marketing
Cijeli svijet je cirkus ,a ja sam glavna nakaza
Lica pozornice mojeg svemira smiješe mi se. Proučavam njihove maske, žalim one glumce čije maske su se stopile s drugima .Bezlične do te mjere da ih ne mogu ni pogledati. Neke maske vidim samo jedanput u životu no dovoljno da ih ne mogu zaboraviti. Maske tih lica u mojim sjećanjima su blijede i ozbiljne .Uz njih se veže detalj koji održava sjećanje poput bijelih ispupčenih izdajničkih crta mržnje na ruci djevojke koja je sjedila na sjedalu preko mojeg u vlaku, prodoran miris shizofreničarke po lijekovima od kojeg mi se smučilo kada sam joj čestitala imendan, blag osmjeh na licu muškarca koji čita knjigu na plaži ili promjene u njegovim očima kada mi otkriva svoje mračne tajne.Govori mi da sam lijepa no kao da priča o nekom drugom jer se osjećam poput elephant mana.Iako neću da bude dio toga što se događa u mojoj glavi, nisam ga još izgnala iz svojeg svijeta kao mnoge. Pričamo satima, no nije primijetio onaj tmuran oblak koji se nadvije nad mojom glavom od previše razmišljanja. Iz tog oblaka izađe monstrum i guši me novim mislima . Svaki put kada čudovište otvori plava vrata ljubičastog oblaka donosi sa sobom sve teže misli koje me ubijaju. Zvučim pijano. Kada bih se barem mogla samo otrijezniti od depresije ...
Post je objavljen 29.07.2013. u 19:02 sati.