Pregled posta

WASHINGTON - OPASNOST PO SVJETSKI MIR

Papa Franjo u Brazilu na svjetskom skupu katoličke mladeži u srpnju 2013. pozvao mlade na pobunu u Crkvi, da društveno-političke događaje ne promatraju nijemo, da ne budu kukavice nego hrabri, te ih je pozvao na revoluciju savjesti, i na ljubav prema Bogu, jer da ih treba Isus Krist



Papa Franjo na misi na otvorenom na svjetski poznatoj plaži Copacabani u Rio de Janeireu pred 3 milijuna vjernika i na najposjećenijem skupu ikad održanom: Na fotografiji bdijenje katoličke mladeži iz cijelog svijeta uoči svete mise koju je vodio Papa Franjo


Za slijedeći post na blogu Crni blog komunizma (www.crniblogkomunizma.blog.hr), CBK, odabrali smo kao izvor za ovu kolumnu o ugrožavateljima svjetskog mira tekst g. Paula Craiga Robertsa (www.paulcraigroberts.org) i njegovu analizu aktualne geo-političke situacije u svijetu 2013. godine, objavljena na njegovome blogu dana 5. srpnja 2013. godine, u kojoj proziva Sjedinjene Američke Države, i Izrael, kao one dvije zemlje koje svojim ratnim planovima i stalnim vojnim agresijama ugrožavaju svjetski mir. Riječ je, dakle, između ostalog, o ratnim planovima ili drugim riječima o službenim dokumentima vlade Sjedinjenih Američkih Država o preventivnom napadu na Narodnu Republiku Kinu.

Izvor: yalejournal.org (Online časopis 'Yale Journal of International Affairs', u suradnji s 'Jackson Institute for Global Affairs'), i članak g. Amitala Etzionija, profesora na Sveučilištu George Washington, a predavao je i na sveučilištima Harvard, Columbia i Berkley, te je bio savjetnik u Bijeloj kući.

http://yalejournal.org/2013/06/12/who-authorized-preparations-for-war-with-china/


Pitanje, tko zapravo uistinu ugrožava svjetski mir, postavlja se u slijedećim geo-političkim uvjetima ljeti 2013. godine, na obljetnicu početka Prvog svjetskog rata od 28. srpnja 1914. kada je Austro-Ugarska Monarhija napala Kraljevinu Srbiju nakon isteka ultimatuma o kriminalističkoj istrazi ubojstva austrougarskog prjestolonasljednika i glavnog zapovjednika austrougarske vojske, Franje Ferdinanda Habsburga, u Sarajevu, mjesec dana prije toga, dana 28. lipnja 1914. godine, na srpski pravoslavni blagdan „Vidovdan“, kojega je uz znanje vlade Kraljevine Srbije likvidirao socijalistički srpski aktivist Gavrilo Princip, član terorističke organizacije „Mlada Bosne“ koja je stajala pod kontrolom srpske tajne terorističke organizacije „Crna ruka“ („Ujedinjenje ili smrt“) iz Beograda pod vodstvom šefa propagande general-štaba vojske Kraljevine Srbije, pukovnika Dragutina Dimitrijevića – Apisa koji je vodio i krvavi državni udar u Beogradu, 1903. godine. (Vidi knjigu „Zavjere protiv svjetskoga mira“ autora Savića Markovića Štedimlije, Zagreb, 2005.)

U Siriji već drugu godinu za redom bijesni strašan rat koji predstavlja kombinaciju građanskog rata, strane invazije i terorizma protiv Sirije, sa ciljem rušenje režima predsjednika Asada, i navodnog uvođenja višestranačkog sustava i demokracije umjesto dosadašnjeg autoritarnog sustava i diktature socijalističke partije.
Zagovaratelj rušenja Asadovog režima i napada na Siriju je liberalni Zapad na čelu s vladom Sjedinjenih Američkih Država, koji pobunjeničke snage naoružava, i daje im logističku potporu, i to preko Turske i islamističkog demokratskog režima Erdogana, i naftom bogatih zemalja iz Perzijskog zaljeva, prvenstveno Emirata Katara, i Kraljevine Saudijske Arabije, nazvana po vladajućoj dinastiji Saud, zemlje u kojima je instalirana totalitarna diktatura, i koje su satelit Washingtona.
Sirija pod Asadom je službeni saveznik Islamske Republike Iran, i Ruske Federacije.
Na početku građanskih nemira uoči rata je predsjednik Asad uveo ustavne promjene koje jamče višestranački sustav i demokraciju, i ograničeni predsjednički mandat na sedam godina, i novi ustav je dao od strane sirijskog naroda potvrditi na referendumu koji je od većine naroda prihvaćen.
Pobunjeničku koaliciju u Siriji tvori tzv. Sirijska oslobodilačka vojska u kojoj se pored umjerenih snaga bore i islamski fundamentalisti i ekstremisti koji ubijaju kršćane, ratne zarobljenike i sirijske politički-nepodobne civile, te ruše i džamije, držeći da svaka materijalizacija vjere znači idolizaciju vjere, i Bogohuljenje, te se bore za uspostavu sustava koji je instaliran na arapskom poluotoku u Kraljevini Saudijskoj Arabiji gdje su u muslimanskom svetištu Mekki, bez ikakve pažnje svjetske javnosti, poglavito one zapadne, srušeni svi rano-i srednjovjekovni spomenici svjetske kulturne baštine oko svetišta u kojemu se svake godine na hodočašću okupljaju muslimani iz cijelog svijeta, u centru kojega se nalazi poznati crni megalit oko kojega vjernici kruže, i na mjestu srušenih džamija i drugih muslimanskih objekata izgrađeni su neboderi i trgovački centri, što je tipično Bogohuljenje, a da se i ne govori kako je prorok Muhamed, utemeljitelj islama, svojedobno osvojio Mekku, iskorjenjujući ondašnje trgovce, i smatrajući da je grad oslobodio od nevjernika i prekupaca koje je držao Bogohulnicima. (Slično je Isus Nazarećanin, Kralj Judejski i utemeljitelj kršćanstva, tjerao iz hrama u Jeruzalemu, mjenjače novca, lihvare, i prekupce, optužujući ih da svojim nečasnim poslom obeščašćuju Dom Njegovog Oca (Boga, Stvoritelja).
U ljeto 2013. je sirijska vojska, u savezništvu sa šijitskom milicijom Hezbolah iz Libanona, porazila većinu pobunjenika, i oslobodila velike dijelove ove zemlje koja graniči s Izraelom, i koja ima drevnu kulturu, i povijesnu baštinu antičkih ratnika iz svojedobnog Asirskog Carstva.
Od početka krvavog sukoba u Siriji, koji je do ljeta 2013. odnio preko 100 tisuća života Sirijaca na obje zaraćene strane, a najviše života sirijskih civila, se Izrael izravno umiješao u sukob, napadajući svojim zrakoplovstvom, ali i ratnom mornaricom, teritorij nezavisne države Sirije, i to bez objave rata, što je protivno međunarodnim konvencijama.
Prvi izraelski napad, na osnovi izvora službene sirijske novinske agencije Sana, izvršen je dana 30. siječnja 2013. godine ratnim zrakoplovstvom izraelske države, poznate pod engleskim nazivom IDF ili Izraelske obrambene snage, a drugi izraelski napad izvršen je dana 5. srpnja 2013. godine od strane izraelske ratne mornarice koja je gađala vojne ciljeve u sirijskoj ratnoj luci Latakiji na Sredozemnom moru, što je potvrdio 'The New York Times' i 'CNN', kada je meta napada bila zaliha protu-brodskih krstarećih raketa, a sam napad je izvršen krstarećim projektilima koji su ispaljeni s podmornice najmodernijeg njemačkog tipa klase „Dolphin“ koje je Savezna Republika Njemačka do sada tri komada isporučila Državi Izrael, i to subvencionirano, dakle, dio u obliku dara odnosno besplatno, iako svaka takva podmornica stoji 100 milijuna eura, a koje se odlikuju zbog nove pogonske tehnologije koja ovakvoj podmornici na klasični pogon, dakle, pogon koji nije nuklearni, omogućava dvotjednu plovidbu pod morem, i koja je takve konstrukcije da osim torpeda može ispaljivati i krstareće rakete, pa i rakete kao nosači nuklearnih bojevih glava odnosno atomske bombe, zbog čega je prosvjedovao njemački nobelovac za književnost, mirotvorac i deklarirani ljevičar Günter Grass, skrećući svjetskoj javnosti pažnju, da opasnost po svjetski mir ne predstavlja Iran kojega Zapad optužuje da radi na izradi svoje prve atomske bombe, nego Izrael sa svojim cionističkim režimom, koji u svom arsenalu ima oko 200 atomskih bomba koje mogu s lica Zemlje izbrisati iranski narod, o čemu je bilo riječi na blogu CBK.



S ovakvom podmornicom njemačke proizvodnje je Izrael 5.7.2013. napado Siriju krstarećim projektilima, igrajući se s vatrom, odnosno s mirom u svijetu.

Izrael stalno prijeti preventivnim napadom na Iran kojega optužuje da pod izgovorom programa atomske energije i u svojoj nedavno dovršenoj i izgrađenoj atomskoj centrali tajno radi na izradi atomske bombe, na što kao nezavisna država ima pravo, s obzirom da takvo oružje ima i Izrael. Na osnovi podataka Ujedinjenih naroda i njezine agencije za kontrolu nuklearnog oružja razina obogaćenog urana u Iranu iznosi 2012. godine 10 do do 15 posto, dok je za izradu atomske bombe potrebna razina od 90 posto obogaćenog urana. Od vremena Prvog zaljevskog rata i Pustinjske oluje, 1991. godine, Zapad i Izrael optužuju Islamsku Republiku Iran da samo što nije stvorio svoju atomsku bombu, dakle, već preko dva desetljeća radi se o jedno te istim nedokazanim optužbama. Pored toga Zapad ne optužuje Izrael za posjedovanje termo-nuklearnog oružja, iako je izraelski atomski program dokazan, a Izraelac koji ga je prokazao na osnovi svoje građanske savjesti nalazi se u Izraelu na izdržavanju doživotne robije. Predsjednik Kennedy nastojao je Izrael spriječiti u izradi svoje prve atomske bombe, a Sovjetski Savez je u izraelsko-arapskom ratu 1973. godine već bio poslao u zrak svoju zračnu flotu da uništi izraelski atomski oružani arsenal, kao što su i S.A.D. u jednom trenutku poslale svoje bombardere s nosača zrakoplova da na Kairo bace taktičke atomske bombe, i obje akcije otkazane su u posljednji čas.
Republika Hrvatska je također upletena u sirijski sukob, na strani Zapada i Saudijske Arabije, Katara i Turske, i to prodajom zaliha svog starog oružja sirijskim pobunjenicima, što je autorizirala vlada Kukuriku-koalicije (SDP, HNS-LD, HSU i IDS) zajedno s predsjednikom Republike, dok je službeni Zagreb s Golanske visoravni povukao iz misije UN svoju vojnu postrojbu za nadgledanje mira između Izraela i Sirije, utanačen nakon posljednjeg izraelsko-arapskog rata kada je Izrael zauzeo dio strateške Golanske visoravni – vrata prema Izraelu, koji drži do danas pod okupacijom, protivno rezolucijama UN.

Nakon izraelskog napada na Siriju krstarećim projektilima ispaljeni s izraelske podmornice je jasno da Izraelu nije potreban prelet svojim ratnim zrakoplovstvom do Irana radi eventualnog preventivnog napada na iransko nuklearno postrojenje, nego je dovoljno da izraelske podmornice uđu u Perzijski zaljev, i s mora napadnu Iran, a svaki napad koji dolazi s podmornice, pogotovo krstarećim projektilima, je podmukli napad, isto kao bespilotnim letjelicama, jer se radi o podmuklom oružju. Ako takvi krstareći projektili k tome nose i nuklearnu bojevu glavu, onda je to smak svijeta.

Sukobi u Siriji počeli su s masovnim prosvjedima sirijskih građana pod vodstvom političke oporbe, i pod utjecajem tzv. Arapskog proljeća, ali su paralelno s masovnim prosvjedima uslijedili teroristički napadi na sirijske institucije (vojsku, policiju, i vladu), a jedna od snažnih terorističkih frakcija koja je objavila svoju nazočnost u Siriji je Al-Kaida, po čemu se vidi sprega između nje i Sjedinjenih Američkih Država, iako S.A.D. službeno tvrde da se nalazi u ratu protiv svjetskog terorizma s naglaskom na ratu protiv Al-Kaide (Al-Qaide), optužujući njenog nekadašnjeg čelnika Osamu Bin Ladena za terorističke napade na grad New York i Washington D.C. od 11. rujna 2001. godine, dok FBI za navedene napade nikada nije optužio Osamu Bin Ladena koji je u ratu u Afganistanu protiv sovjetske okupacije i Crvene armije bio tajni agent središnje tajne i obavještajne službe Sjedinjenih Američkih Država, CIA.

Paralelno s ratom u Siriji događa se od 2011. godine serija nasilja, sukoba i revolucija u arapskim sjeverno-afričkim zemljama i na Bliskom istoku otkada je Zapad s insceniranim revolucijama srušio Gadafijev režim u Libiji, s namjerom preuzimanja libijske nafte pod svoje, i Mubarakov režim u Egiptu, dok je u kontra-revoluciji u Egiptu vojska u državnom udaru od 3. srpnja 2013. s vlasti srušila demokratski izabranog predsjednika Mursija, i njegovu vladajuću stranku i islamski pokret Muslimanska braća, koji je podržavao sirijske pobunjenike, i u Siriju slao dobrovoljce-džihadiste u rušenje Asada. Po svemu sudeći je državni udar u Egiptu uz pomoć vojske i dijela naroda protivan američkim i izraelskim interesima, kao što je i rušenje Mubarakovog režima bilo protiv izraelskih interesa, pošto je bivši egipatski diktator Hosni Mubarak javno i tajno surađivao s Izraelom, iako je situacija u Egiptu još nejasna, pošto su S.A.D. odbile prevrat u Egiptu nazvati državnim udarom kako bi egipatska vojska i dalje iz Washingtona mogla primati godišnju pomoć u novcu (preko jedne milijarde US$), materijalu i vojnoj izobrazbi, dok su zemlje-članice EU pozdravile prevrat u Kairu, što je dvosjekli mač jer je svrgnuti predsjednik Mursi, kao i (smijenjeni) parlament, izabran na demokratskim izborima, a EU se zaklinje u demokraciju i pravni poredak, tako da Bruxelles ispada licemjer.

Situacija na Bliskom istoku je, dakle, visoko eksplozivna u ljeto 2013. godine, zbog događaja u Egiptu, i Siriji, te zbog situacije u vezi s Iranom i Izraelom. Pored toga vladaju napetosti na Bliskom istoku, dok u Bosni svakog časa može biti zapaljena kutija šibica s balkanskom bačvom baruta, jer problemi s Daytonskim sporazumom iz 1995. nisu riješeni nego odgođeni, jer nije bio stvoren pravedan mir pošto su Srbi nagrađeni s polovicom osvojene bivše i međunarodno priznate nezavisne države Republike BiH. Uz Bliski istok i potencijalni sukob na Balkanu postoji i treće svjetsko žarište na Korejskom poluotoku koje je početkom 2013. tjednima bilo u žarištu svjetske javnosti, a sjevernokorejski vođa povukao sporazum o privremenom primirju iz 1953. godine, i svoje oružane snage, i arsenal nuklearno-raketnog oružja, stavio u stanje pripravnosti, prijeteći Južnoj Koreji, i Sjedinjenim Američkim Državama.

Na što je Paul Craig Roberts skrenuo u svojoj kolumni pažnju javnosti?

On tvrdi da „dvije prozirne demokracije“, Sjedinjene Američke Države, i Izrael, ugrožavaju svjetski mir, i život na Zemlji. (Kako izgleda demokracija u Izraelu vidi se na osnovi slijedećih činjenica: Ubojstvo izraelskog premijera Jicaka Rabina koji je zagovarao mir s Palestincima, a ubila ga je izrealska ratno-huškačka stranka, zatim, izgradnja nečovječnog zida između Izraela i Palestine, zbog čega je Palestincima oteta dodatna zemlja, i uhićenje maloljetnih palestinskih dječaka, među njima i petogodišnjaka. Uz to si Izrael uzima za pravo da ubije bilo kojeg politički nepodobnog stranog političara iz redova Palestinaca koji mu nije povolji, kao što je svojedobno jugoslavenska Udba ubijala hrvatske emigrante na Zapadu.)

Nadalje, P. C. Roberts spominje izjavu nekadašnjeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Jimmya Cartera, koji tvrdi da su S.A.D. „prestale biti funkcionalna demokracija“. Carterova izjava prenijeta je samo u njemačkoj medijskoj javnosti, ali ne i u Sjedinjenim Američkim Državama, što svjedoči o cenzuri u Sjedinjenim Američkim Državama kao u bivšoj komunističkoj Titovoj Jugoslaviji, i u Republici Hrvatskoj koja ionako nije demokratska i pravna država, nego prividna demokracija. Predsjednik Carter je svojedobno u Camp Davidu uspostavio egipatsko-izraelski mir, kojeg je potpisao egipatski predsjednik Sadat kojeg su poslije ubili islamski fundamentalisti.

Nadalje, spominje da je sveučilišni profesor iz Sjedinjenih Američkih Država, i bivši savjetnik u Bijeloj kući, Amitao Etzioni, postavio važno pitanje:

„Tko je autorizirao pripreme za rat protiv Kine?“

Etzioni upozorava da nije riječ o nekakvom planu za slučaj elementarnih nepogoda i katastrofa kojega se vadi iz ladice u slučaju slučaja kad se dogodi nešto nepredviđeno, nego da se radi o pravom ratnom planu Washingtona, jedino nije rekao, da se iza neokonzervativaca, kako naziva ratno-huškačku stranku u Americi, zapravo nalazi svijet tzv. međunarodnih bankara s Wall Streeta i londonskog City koji je indirektno povezan s Izraelom, dok politiku iza kulisa vodi privatna Bilderberg-organizacija.
On izvještava, da ratni plan Pentagona nisu naručile američke civilne službe, niti su ga provjerile, i naglašava da svijet ima posla s jednim „Neocon-militarizmom“ Sjedinjenih Američkih Država, (neokonzervativni militarizam), koji je izvan kontrole, i koji predstavlja opasnost po Amerikance i ostatak svijeta. (O tome je svojedobno upozoravao predsjednik Kennedy, 1961. godine, kada je govorio o puzajućoj zavjeri i podmuklom kukavičkom napadu urotnika u partizanskom stilu iz redova unutarnjeg neprijatelja, koja ugrožava svjetski mir.)

Paul Craig Roberts navodi, da je Kina očito saznala za američki vojno-napadački plan, jer ako za njega zna časopis Sveučilišta Yale, kako je rekao, onda za to zna i službeni Peking koji je saveznik Moskve i Teherana.
On nadalje naglašava, da ako je Peking realističan, onda je shvatio kako Washington planira preventivni atomski rat protiv Kine, dakle, rat u kojem bi S.A.D. prve napale, i to strateškim arsenalom svog nuklearnog oružja.
Kao argumente u korist takvog jednog napada on navodi i da je Washington svjestan kako u klasičnom konvencionalnom ratu s Kinom nema šanse na uspjeh, odnosno na pobjedu, da ne kažemo na „konačnu pobjedu“, što je pokazao Korejski rat od 1950. – 1953. kada je komunistički Sjever napao, uz pomoć diktatora Staljina, Južnu Koreju, nakon čega je sjevernokorejska i kineska seljačka armija izvukla pat-poziciju (neriješeno) protiv vojno-tehnološkog diva – Sjedinjenih Američkih Država, a danas su kineske armije sve samo ne seljačka vojska, nego jedna visoko-razvijena vojna sila s arsenalom nuklearnog oružja, te Kina predstavlja drugo gospodarstvo svijeta, a Rusija glavno gospodarstvo u Europi, i Kinezi drže u svojim rukama većinu državnih obveznica propalog gospodarstva Sjedinjenih Američkih Država. Također da je rat u Afganistanu nakon intervencije Zapadne vojne alijanse iz 2001. pokazao, da moćna Američka vojska i njezini saveznici, među njima Republika Hrvatska, nisu u stanju pobijediti šačicu bosonogih visoko-ideologiziranih fanatičnih talibana s ručnim bacačima raketa, dok S.A.D. nisu u isto vrijeme bile u stanju do kraja okupirati Bagdad, nego se Američka vojska od 2012. povlači iz ove napadnute i zaposjednute zemlje na rijekama Eufrat i Tigris.

Ratni plan Pentagona protiv Kine vodi se pod imenom „Air-Sea-Battle“, i predviđa kombinirane zračno-pomorske napade „potpuno kompatibilnih zračnih i pomorskih snaga koje zajednički mogu izvoditi integrirane napade sa ciljem prekidanja obrambenih kapaciteta neprijatelja, uništenja, i pobjede“.

Atomski rat stoji na agendi Washingtona, tvrdi Paul Craig Roberts, što znači izbijanje Trećeg svjetskog rata. Što to znači – pita se autor?

To znači, naglašava, daljnje stotine milijardi dolara za američki vojno-industrijski i sigurnosni kompleks, (o kojemu je svojedobno upozorio predsjednik Eisenhower na svom odlasku u radio-poruci američkoj naciji, da se oteo bilo čijoj javnoj kontroli), dok „milijuni Amerikanaca crkavaju“ u svjetskoj gospodarskoj krizi iz 2007./2008. godine koju je izazvao bankarski krug na Wall Streetu, kao i svojedobno Svjetsku gospodarsku krizu slomom wallstreetske burze 1929. godine, što je bio uvod u Drugi svjetski rat, i jedan od uzroka tog strašnog svjetskog rata.
„Neo-konzervativni nacistički vladari“ u Washingtonu, (sa svojom marionetom Barryem Soetorrom, poznat kao Barack Bama), kako ih P. C. Roberts naziva, negiraju sporazum o atomskom razoružanju kojega su potpisali Ronald Reagan i Mihajl Gorbačov.
On također podsjeća da je knjiga hollywoodskog redatelja Olivera Stone, i Petera Kuznicka, pod naslovom „Untold History of the United States“ ("Neispričana povijest Sjedinjenih Američkih Država") većinom istinita, a u njoj je, inače, riječ o opciji atomskog udara kao „prvoj opciji“ u politici Washingtona nakon Reagana. Odluku o preventivnom atomskom ratu su ratni stratezi i planeri u Pentagonu donijeli zbog raspada Sovjetskog Saveza, i prebacivanja težišta u Kini na gospodarstvo umjesto na vojsku, i jako spore modernizacije kineskog arsenala nuklearnog oružja, kao i zbog pada arsenala ruskog nuklearnog oružja, što se čini kao prednost za američku stranu. Kako bi išao na sigurno, S.A.D. (NATO) je na granici prema Ruskoj Federaciji na Baltiku postavio raketno-obrambeni sustav koji Rusku Federaciju može spriječiti u uzvratnom nuklearnom udaru na EU i S.A.D. nakon preventivnog napada NATO-pakta, odnosno S.A.D. na Kinu, i Rusiju ako bi Rusija nakon preventivnog američkog napada na Kinu ušla protiv Zapada u rat na strani Kine. Washington je mjeru instalacije proturaketnog sustava "argumentirao", da je to zbog navodne prijetne Europskoj uniji iz Irana, što valjda ne vjeruju ni mala djeca. Predsjednik George Bush Junior je, pod utjecajem Dicka Chaneya, i neo-konzervativnog lobbya, 2002. godine opozvao američku atomsko-oružanu doktrinu, što je dovelo do ogorčenosti u svijetu.

Paul Craig Roberts tvrdi da je američki tisak, i da su općenito američki mediji ništa drugo nego „ministarstvo propagande“ koje provodi protuustavnu cenzuru, tako da američka javnost nema pojma da neokonzervativno vodstvo u Washingtonu planira preventivni atomski rat, kao što ne zna za nedavnu izjavu bivšeg am. predsjednika Cartera o tome, da S.A.D. više nisu demokracija koja funkcionira. (Svojedobno ni njemačka javnost nije znala za Hitlerove planove o preventivnom ratu u Europi.)

Gradonačelnik Hirošime, „mjestu zločina strašnog američkog ratnog zločina“, kako ga opisuje P. C. Roberts, utvrdio je slijedeće:

„Sporazum o zaprečavanju atomskog oružja, središnji međunarodni sporazum koji regulira razgradnju atomskog oružja, stoji pred slomom. Glavni uzrok tome jest atomska politika Sjedinjenih Američkih Država, koje time, što otvoreno izjavljuju mogućnost jednog atomskog preventivnog udara, i što zahtijevaju obnovu istraživanja mini-atomskog oružja i drugih tako zvanih 'uporabljivih atomskih oružja', izazivaju utisak da atomska oružja obožavaju kao Boga.“

Paul Craig Roberts u svojoj kolumni naglašava, da ispitivanja javnog mnijenja u svim dijelovima svijeta stalno pokazuju da su Izrael i S.A.D. dvije najveće opasnosti po svjetski mir i život na Zemlji. Unatoč tome obje „protuzakonite vlade“ ponosno marširaju kroz svijet, navodi Roberts, i prave se važne da su one „najveće demokracije na svijetu“. Međutim, niti jedna od dvije navedenih vlada ne priznaje bilo kakvu odgovornost pred međunarodnim pravom, te za ljudska prava, i Ženevske konvencije, niti pred vlastitim ustavima svojih zemalja. „S.A.D.i Izrael su mangupske države, i predstavljaju nazadak u eru Hitlera i Staljina“. Uzrok za ratove nakon Drugog svjetskog rata da leži u Washingtonu i Izraelu, jer niti jedna druga zemlja nema osvajačke ambicije, tvrdi P. C. Roberts, i argumentira sa činjenicama, da je Kina mogla sebi pripojiti Tajvan (pripojila je sebi Tibet zato, primjedba CBK), ali do danas da to nije učinila, a Rusija je mogla 2008. godine, za vrijeme Olympijade u Pekingu, zauzeti Gruziju, i dati objesiti njenog predsjednika koji je kao Washingtonova marioneta bio potaknut da napadne dvije pobunjeničke gruzijske pokrajine koje su proglasile odcjepljenje od Gruzije, međutim, Moskva to nije učinila, nego je samo priskočila u pomoć napadnutim secesionističkim pokrajinama. Razlog za najveći broj vojnih agresija u posljednjih 68 godina da leži u Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu, međutim, unatoč tome oba uzročnika ratova se ponašaju kao da su oni žrtve agresije, naglašava Roberts, (što podsjeća na pobunjene Srbe u RH i BiH, i Beograd odnosno Miloševićevu Srbiju, primjedba CBK). Izrael da je ona država koja „raspolaže s atomskim arsenalom koji je ilegalan, nepriznat i nepredvidiv".

„Washington je taj koji je izradio ratni plan koji se temelji na preventivnom nuklearnom udaru. Ostatak svijeta ima pravo kada ove dvije mangupske države vidi kao izravnu prijetnju za život na Zemlji“.

„Kad nad Europom bude 28 zvijezda i kad država s grbom oko vrata dođe, past će svijet kao Jerihon“. Tako glasi citat za koji nitko prije 20 godina nije mogao pretpostaviti što on zapravo znači, sve do skorog ulaska Hrvatske u EU, koja je 2. srpnja 2013. postala 28. članica Europske unije. (Iz knjige dr. Mihaela Rathforda, „Nostradamusov kod – Treći svjetski rat“.)

Rathford navodi kako Hrvatska igra ključnu ulogu u nastupajućem Armagedonu, ali ne u smislu da bi bila povod ratu kao Srbija 1914. godine, međutim, naglašava da se treba zapitati kakvu će ulogu Hrvatska imati u razdoblju koje slijedi. (Armagedon – mitsko mjesto koje se spominje u biblijskom Otkrivenju Isusa Krista po Ivanu 16, 16, na kojemu zločeste snage sakupljaju „kraljeve“ cjelokupne Zemlje za veliki rat i političku katastrofu, na području Izraela i Palestine.) Za sada, kao što se vidi, Republika Hrvatska sa svojim neokonzervativnim jugoslavenskim eks-komunističkim vladarima pod utjecajem udbaškoga kruga igra određenu ulogu u Novom svjetskom poretku (NWO) koji je instaliran na liberalnom Zapadu, pod palicom tzv. Svjetske vlade, i to time što naoružava sirijske pobunjenike koji na okupiranim dijelovima Sirije dijele vlast s teroristima i islamskim fundamentalistima koji vode vjerski rat (Sirija pod Asadom je sekularna država), i angažirana je u ratu u Afganistanu, te time titoisti u službi Wall Streeta pridonose Armagedonu na Bliskom istoku, i Trećem svjetskom ratu, gurajući Hrvatsku izravno u svjetski sukob, ako, naravno, u Zagrebu ne dođe do demokratskog prevrata, i neokonzervativni jugoslavensko-udbaški lobby, zajedno s isto takvom saborskom oporbom, ne siđe s vlasti i bude zakonski lustriran.

CBK



Post je objavljen 28.07.2013. u 22:16 sati.