Evo to je pregled objavljenih postova o BPA i stalnoj borbi o stručno i znanstveno dokazanoj istini s kojom, barem ovaj autor bloga, želi reći da BPA jeste opasna kemikalija, ali samo ako su ljudi prekomjerno izloženi, kroz duže vrijeme, visokim koncentracijama.
A svega toga nema. Svakodnevnim korištenjem plastične ambalaže koja dolazi u kontakt s hranom - polikarbonatne boce za vodu (one velike od 20 do 30 litara koji se stavljaju na uređaje za hlađenje), pa čak i polikarbonatne bočice za bebe, ili konzumiranjem konzervirane hrane koja je pakirana u metalnu ambalažu i poklopce staklene ambalaže koji su s unutrašnje strane premazani epoksi-fenolnim smolama koje sadrže BPA - brojne studije dokazale su da je migracija BPA iz PC-a i epoksi premaza znatno, znatno manja od dozvoljene količine od 0,05 mg/kg tjelesne težine na dan (50 µg/kg tt/dan), odnosno veliki broj analiza u znanstvenim studijama nisu niti mogle izmjeriti sadržaj u uzorcima urina ispitanika zbog premale količine koja bi se analizama detektirala.
Na žalost, brojni zaključci izvode se temeljem ispitivanja na laboratorijskim miševima, međutim, ozbiljniji znanstvenici tvrde da se to ne može primijeniti na čovjeka, pa niti na bebe. Dokazano je da miševi, koji su iznimno osjetljivi na BPA koji djeluje kao prirodni estrogen, a u stvari je edokrini disruptor (onaj koji ometa endokrini sustav), a bili su izloženi BPA u količini od 5 mg/kg tt/dan (što je 100 puta veća doza od dozvoljene za čovjeka), već u sljedećoj generaciji nisu imali tragova BPA u organizmima niti su zamijećeni poremećaji u hormonskom sustavu njihovih organizama.
Upravo zbog svega toga je BPA vrlo raširena kemikalija koje se godišnje proizvodi oko 4 miliona tona, a prednosti koje dobivamo s tom kemikalijom znatno su veće od potencijalnih opasnosti. A ponoviti ću, potencijalne opasnosti su prisutne samo ako je ljudski organizam izložen prekomjernim dozama, duže vrijeme i u velikim koncentracijama. Jednako kao i svakoj drugoj kemikaliji odnosno bilo kojem drugom kemijskom spoju - počevši od vode, kisika, vitamina, pa sve do lijekova, industrijskih kemikalija i drugih spojeva - kad je nečega previše, onda je previše pa makar se radilo i o medu.
Zanimljiv post o jednom od najopasnijih kemijskih spojeva današnjice - dihidrogen monoksidu možete pročitati na sljedećem LINKU - priča je primjenjiva na baš svaki kemijski spoj i na baš svaku kemikaliju.
No kao što i sam naslov kaže:
Priča o BPA je nezavršena priča
Kalifornija je izgleda najsenzibilnija po pitanju okoliša i zaštite zdravlja čovjeka, a u stvari, Kalifornija je jedno ogromno polje sukoba različitih, pa i najprljavijih interesa, gdje se ne biraju sredstva ni metode "rata" protiv onih koji drugačije misle ili barem vjeruju struci i znanosti kada je riječ o plastici, plastičnoj ambalaži uključujući i plastične vrećice i o BPA.
Tako je u travnju kalifornijski državni ured za procjene rizika za zdravlje i okoliš (Office of Environmental Health Hazard Assessment) odjela kalifornijske agencije za zaštitu okoliša (California Environmental Protection Agency) donio odluku o stavljanju kemikalije bisfenol A (BPA) na listu naziva Propsition 65 list odnosno Chemicals Known to the State to Cause Cancer or Reproductive Toxicity (kemikalije poznate kao uzročnici raka ili reproduktivnih smetnji) koju je sastavilo Američko vijeće za kemiju (American Chemistry Council).
Odluka je donesena pod pritiskom raznih aktivista, kvazi zelenih i zaštitnika svega i svačega i time je BPA deklariran kao reprodukrivni toksin. Od toga trenutka naloženo je proizvođačima da na ambalažu jasno istaknu upozorenje da ta ambalaža sadrži kemikaliju koja je reproduktivni toksin ili da se pronađu druge, zdravstveno prihvatljivije metode zaštite hrane u metalnoj ambalaži (konzervama) ili da se plastični predmeti izrađuju od druge vrste plastike koja ne sadrži opasne kemikalije.
Ali sama odluka nije ničime utemeljena. Upravo stoga je udruženje proizvođača plastičnih proizvoda putem Američkog vijeća za kemiju (American Chemistry Council's (ACC) pokrenulo sudski spor pri vrhovnom sudu Kalifornije, koji je u vrlo brzom roku, već nakon desetak dana od neutemeljenog stavljanja BPA na listu opasnih kemikalija, poništio tu odluku i naredio brisanje bisfenola A (BPA) s liste kemikalija koje su poznate kao uzročnici raka i/ili reproduktivnih smetnji, odnosno poništio je odredbu u Saveznom zakonu 1986 u čijem je sastavu BPA na navedenoj listi. ACC je u svojoj argumentaciji naveo da je Američka agencija za hranu i lijekove (U.S. Food and Drug Administration) zaključila da je "BPA siguran za upotrebu na niskim razinama koje se pojavljuju u pojedinoj hrani".
No, protivnici ovakve odluke, odnosno protivnici stručnih i znanstvenih dokaza nisu zadovoljni ovakvom odlukom te je Američkoj agenciji za hranu i lijekove (U.S. Food and Drug Administration) podnesen cijeli niz navodnih dokaza o opasnostima BPA te očito pod tim pritiscima čak i veliki FDA popušta i donosi prilično kalkulantsku odluku: "zabranjuje korištenje BPA u proizvodima u kojima je već BPA zabranjen" (e. BPA free), a to su pakiranja i bočice koje se koriste za bebe. FDA je početkom srpnja objavila da i dalje razmatra sigurnost korištenja BPA u ambalaži, a da je odluka donesena jer su proizvođači ionako izbacili BPA iz proizvoda i ambalaže namijenjenih bebama.
Međutim, što se sada događa. Kompanijama je jeftinije i praktičnije izbaciti BPA, pa makar i za to ne bilo nikakve stručne niti znanstvene osnove, nego boriti se protiv "protivnika svega i svačega" i "zaštitnika od svega i svačega", ili kako ih prof. Čatić naziva "ideoloških toksikologa", pa čak to sada okreću u svoju korist jasno ističući "BPA Free".
Ali, ovih dana javnosti je na portalu Green Med Info predstavljen stručni članak: Genotoxic potentials and related mechanisms of bisphenol A and other bisphenol compounds: A comparison study employing chicken DT40 cells. - GreenMedInfo Summary u kojem se navodi da BPA nije jedini endokrini disruptor odnosno nije jedina kemikalija s opasnosti po ljudski DNK koje se koristi u pojedinoj plastičnoj ambalaži već se potrošače upozorava da su se na američkom tržištu pojavile još opasnije verzije bisfenola - bisfenol AP, bisfenol M i bisfenol P te od prije poznati bisfenol F i bisfenol S za koje se ocjenjuje da su genotoksičniji od bisfenola A. A iste te kompanije i dalje na svojim proizvodima ističu "BPA Free" - i ne lažu, samo malo prikrivaju istinu - tipični greenwashing.
U Europi još ovaj problem nije tako izražen. Dapače, EFSA (European Food Safety Authority) - Europska uprava za sigurnost hrane objavila je da je izloženost ljudi bisfenolu A znatno niža nego se je prije mislilo te se ta izloženost ocjenjuje "ekstremno niskom".
Utvrđeno je da su odrasle osobe starije od 18 godina izložene 132 nanograma po kilogramu tjelesne težine dnevno (odnosno 0,132 µg/kg tt/dan), dok su dojenčad i mala djeca izložena 375 nanograma bisfenola A (odnosno 0,375 µg/kg tt/dan), a to kod odraslih predstavlja više od 370 puta manju dozu od dozvoljene, a kod dojenčadi i male djece više od 130 puta manju dozu od dozvoljene.
Stoga valja zaključiti - očito je zabrinutost o bisfenolu A prenapuhana te stoga slobodno, sigurno i zdravo je koristiti plastične proizvode od polikarbonata (PC) i jesti konzerviranu hranu iz metalne ambalaže čija je unutrašnjost premazana s epoksi-fenolnim smolama koje također sadrže BPA, odnosno iz staklene ambalaže s metalnim poklopcima čija je unutrašnjost poklopca i brtvena površina premazana s epoksi smolama.
Ipak ostaje konzumentima takve hrane jedno važno upozorenje: puno opasnije od BPA iz gore spominjane ambalaže su masnoće, šećeri i soli te razni konzervansi koje unose s hranom.