Ovom Čovjeku doista skidam kapu i želim da svaka njegova riječ dopre do uha i onih koji ga ne žele čuti.
Nije važno hoće li doći u LN, hoće li rečenicu-dvije izgovoriti na hrvatskom, nije važno hoće li se političari u onoj ili ovoj pozi slikati s Njim ili ne, važno je čuti pravu ljudsku riječ i osjetiti dah dobrote što je širi tisućama kilometara.
Te riječi fale čovjeku koji nije zaokupljen megalomanijom i lažima. Ljudima koji žive na temeljima istine i gladni su iskrenosti i prijateljstva. Riječi koje su im svojstvene i za kojima se vapi a pogubile su se u ovom grotlu života na trkaćoj stazi; čini se da dolaze, teško i sporo ali dolaze.
U današnje vrijeme istinom se nije lako približiti srcima običnog, malog čovjeka, istinom tako jednostavnom a ne dotaći se požudnosti u svojim redovima, ne odreći se sjaja koji tako lako ulazi pod kožu i začahuri se.
Kažem nije lako jer današnji čovjek kojega se okreće na ražnju prijevara od moćnika, vjernika i nevjernika, dušobrižnika i ateista, koji su ga slatkorječivo uzeli u usta, nekoliko puta prožvakali i ispljunuli, izgubio je povjerenje i lebdi u zrakopraznom prostoru vjere i nade.
On pokušava vratiti Crkvu siromašnima odakle je ponikla i kamo spada tako što će pročistiti onaj isti put, put koji je obrastao trnjem i dračom i ukloniti kamenje koje pada već duže vrijeme.
Pritom nastoji i svojima, podređenima, koji ga istinu reći ne slušaju rado, ukazati na skretanje s pravog puta i vraćanje iskonima vjere i Isusovom nauku.
Da to nije lagan put Papa Franjo dobro zna kao i to da će na putu koji je jedini pravi imati puno onih koji mu neće ne samo pomoći već niti dobro željeti.
Onih koji su navikli na lagodan i raskošan život okovani zlatom pa stoga i žele Crkvu odvesti u carstvo lažnog sjaja, i ne da žele nego to i jesu, uokvirenog dvorcima od oniksa i kraljevskim dvorenjem.
Živjeti život u sjaju a propagirati skromnost i odricanje isto je što i srkati posnu juhu zlatnom žlicom.
Mi koji smo prestari za presađivanje i umorni da bi tražili neki bolji svijet u kome bi ostavili trag nadajući se nekoj razumnoj generaciji da ga uoči, usuđujemo se uspoređivati.
Mislim da moramo jer ako se osobni identitet nastavi graditi na mržnji svega što je drugačije, na konzumeriji i zatvaranje očiju pred gladnima i zaboravljenima ne samo da ćemo izgubiti vjeru ma što pod tim podrazumijevali već će nestati i samih nas.
Post je objavljen 28.07.2013. u 22:56 sati.