Nekada davno
u pradavno doba
kad svijetom
nije kraljevala niti
carevala z l o b a
živjeli su Stanko
i susjed mu Janko
Seoski životarili
dobro i nedaču
bratski snosili.
Kada Stanku na brijegu
tuča vinograd potuće
Janko mu iz dola
svoga grožđa pola
bez razgovora dovuće.
Uvijek složni
kako su umjeli i znali
Janku su štalu gradili,
tele Stanku liječili
na radu se pomagali.
Živjeli su kao braća
i bi im nevolja kraća,
Slozi nazdravljali,pili
skromno sretni bili
vedro u budućnost gledali . .
A tada, niotkuda
posvema iznenada
vjetar opaki, zli
al' ko lahor nježni
srca im i duše obgrli…
Petko puti Stanka,
i Ferko Janka,
pa tuđa volja
i zloban savjet
ih razdvoji..
Kad Janku
propadne trava
žarko želi da Stanku
ckne krava.
Gleda Janko
kako sijeno gori Stanku,
a smješka se Stanko
kad oboli dijete Janku
Ne žali što piliče
mu pokla tvor,
samo nek je Stanko
razbio traktor.
Na krovovima im
crijep se ruši
iz glave Janka i Stanka
z l o b a se puši..
Nekad vedru prošlost
zamijeni tmurna budućnost.
Umjesto dva složna brata,
u selu se svađaju
dva jadna H r v a t a
Domoljubac – Zvonimir Tomac , iz zbirke :> OTKRIVANJE <
Post je objavljen 28.07.2013. u 16:37 sati.