Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dianna-divernoe

Marketing

TRIJANON 3 / ODLOMAK ROMANA

Zaista ne poznajemo roman Trijanon 3 deo. Dajana Diverno ga do sada nijednom nije promovisala, niti predstavila u nekim odlomcima. Veronika Dunafalvi, glavna protagoniskinja dela, postaje svesna kako joj život visi o koncu i da treba da se bori za goli opstanak, kako bi se kad tad suočila s svojim velikim neprijateljem. A sve to je obavijeno aurom prošlosti, testamenta, nasleđa i bogatstva, kao i Evropom u nekim novim granicama. Samo delo se završava 1922 godine.

ODLOMAK TRIANON 3 - DIANNA DIVERNOE

– Nadam se kako si bila dovoljno pametna, pa nikom nisi ni pričala o svemu tome?

Lorin je iskosa pogleda. Još je ovde! Zar ta žena ne misli otići?

– Nisam nikom pričala o tome.

– To je divno.

– Jeste, priznajem.

Lorin duboko uzdahne. Imala je drugih planova, imala je razloga da ide dalje. Živeće ona i bez Sebastiana u kućici s vrtom, s čajem u podnevnim časovima, s čovekom koji će je razumeti, koji će oprositi njen raskalašan način života i s kojim će imati dvoje-troje, slatke male bucmaste dečice. Sena teče dalje, mirna, čak i kad je zaleđena, očito je kako odlazi u nepovrat. Brižit se zapravo ponašala kao da od jedne reke pokušava da napravi stajaće jezero.

– Sada mi recite nešto gospođo Arpad? – Lorin je prezrivo odmeravala i ustajala je polako, osećajući kako su joj noge teške kao olovo i da je ni ne slušaju. – Da li mislite da ovde provedete čitav dan ili ja mogu naizad da primim i sledeću mušteriju? – osmehnula se naivno, uživajući u zgroženosti koju je videla na Brižitinom licu. A onda je na licu zablistao divan osmeh.

– Naravno draga moja – ustala je držeći u jednoj ruci u svoju torbicu, kao da je tamo tražila još ponešto. – Treba li da ih uvedem?

Lorin upitno digne obrve, a onda se osmehnula.

– Zaista ste ludi gospođo Arpad! – smeh je postao glasniji i očitiji, sve do onog trenutka kad je Brižit Arpad iz svoje torbice izvukla srebrn nož s kojim se još hitrije i s jednakim osmehom na usnama primakla svojoj sagovorinici i bez ikakog krizmanja ga zabila u devojčine grudi. Usledila je vriska, neverica, pokušaj da se otrgne. Drugi ubod noža pogidio je metu jer je gospođa Arpad uspela da nacilja srce koje je bio predmet njenog potraživanja, ono što je ona uvek volela bilo kod ljudi, u poslovima ili društvima. Samo središte, centar života, moći i bogatstva.

Ledenim očima i istim osmehom na usnama je gledala kako mlada žena pokušava, s onim zadnjim etapama života izvući oštricu iz svog tela i srca, ali uzaludnio. Cilj je bio ostvaren. Skidala je ruke koje je mlada žena pokušavala da spusti na nju, da se izmigolji i spase.

Poslednje što je Lorin Depardije i videla u svom životu, bio je lik nasmejane Brižit Arpad i draperija koje su bile iza nje, svesna da je te večeri trebala da vidi s Žil Lukasom. Poslednje što je videla bili su obrisi njene sobe koja se vrtela, zdela s voćem na stolu, krevet u kom je ležala i koji je postojao sve svetliji i svetliji nalik munji k kojoj je hitro kretala. A onda je sve prelila bela i krasna svetlost o kojoj je nekad mogla samo da mašta.

Brižit Arpad je nekoliko minuta s zlim i ledenim pogledom gledala u mladu ženu koja je ležala na krevetu s nožem u grudima i pogledom uprtim u plafon, i s kosom koja je bila na grudima i mešala se s krvlju koja je curila iz njenih grudi. Brižit je nekoliko trenutaka posmatrala krv koja je curila zabavljena s tim. Izvukla je krpu iz svoje torbice i obrisala je ruke, krpom u rukama pažljivo je izvukla nož i njenih grudi, zaitigrirana s bojom krvi koja je curila i koja se stapala s novim presvlakama an krevetu. Otišla je u primaću sobu, odakle je donela čak dva buketa i postavala ih kraj kreveta, jedan s jedne, a drugi s druge strane što je samoj Lorin Depardije davalo idiličan i samrtnički izgled.

Uzdahnula je duboko, svesna toga da je posmatra već neko vreme i da je vreme da krene napolje. Napolju su je u predsoblju sačekala njena dva pomoćnika, od koji je jedan bio Tito Karbone.

– Završili ste gospođo? – upita je Tito kad je video kako izlazi i kako onaj krvav nož stavlja u soju torbicu. To je bio njen novi suvenir kog će skloniti na sigurno i kom će se diviti.

– Naravno – saveznički ga je pogledala. Znajući kako je ružan i ogavan Tito Karbone poput njenog drugog 'ja'' koji je u svemu podržavao i koji joj je bio veriniji više nego što je ona ikad i bila verna sama sebi.

– Gde da je odnesem?

– U Provansu. Bacite je u jezero. Razbijete led i spustite je negde gde ima malo ljudi, malo naseljenih mesta i gde je voda neće odneti daleko – stisnula je njegovu ruku u znak pozdrava. Uzela je svoj ogrtač kog je i ostavila u primaćem salonu među svim onim divnim, krasnim buketima koji su bili znak muške pažnje. S nekih od njih je čak skinula podsetnicu i pročitala je onda je vratila. Ništa, to ju je čak i tešilo, policija će biti zabavljena s buketima i imenima mušterija Lorin Depardije. Mnogo ljudi će biti osumnjičeno za njen nestanak, još više njih privedeno.

Nov skandal pariskog društva.

Kad je krenula niz stepenice, Brižit Arpad se pitala da li treba da bude srećna zbog toga?



http://trianon-dianna.yolasite.com/



Post je objavljen 28.07.2013. u 11:44 sati.