Razum je, dakle, čuvar Riječi.
Tko primi Riječ, a ne razumije je,
neće je sačuvati.
Otet će mu je Zli.
Zli ne otima Riječ kao što lopov krade blago.
Lopov se okoristi ukradenim.
Zli od Riječi nema koristi.
On nikada ne radi nekome u korist.
Čak ni sebi.
Njegova je korist šteta onoga komu otima Riječ.
Zli ne može s Riječju ništa.
Ne može je unovčiti
i ne može je uništiti.
Njemu Riječ ne treba.
Mrzi je.
Ipak, otima Riječ.
Ne zato da bi je imao on a ne drugi,
nego zato da je nema tko ju je primio.
Ne otima da se obogati.
Otima da osiromaši onoga koga je Riječ obogatila.
Tko primljenu Riječ ne razumije
ne može je zadržati.
Tko blago ne vidi kao blago, nema blaga.
Tko Riječ ne razumije, nema Riječ.
Tko primi Riječ, a ne razumije je,
ne opaža ni kada ni kako mu je Zli otima.
Tko ima blago, a ne zna da ga ima,
ne može ga sačuvati.
Upita li ga tko o blagu,
neće znati ni o kakvom blagu je riječ
ni kada ga je primio
niti kada mu je oteto.
Zli ne prima Riječ,
ali zna tko je prima.
Ne stanuje u srcima jer srca ne pripadaju njemu.
Kruži oko njih.
Dočim Riječ padne u srce
on vreba kako da je ugrabi.
Nemoćan je pred onima koji Riječ razumiju srcem.
Ako Riječ nije razumljena, njegov je plijen.
Otima je i ostavlja srce bez Riječi.
Srce bez Riječi ne donosi roda.
Plitko je.
Tvrdo.
Tupo.
Zli ne traži tupa srca.
Traži srca s Riječju.
Privlače ga, jer ih želi orobiti i otupiti.
Svijet je pun praznih i tupih srdaca
koja ni ne znaju da su okradena.
Riječ u srce dolazi slušanjem.
Zli to zna.
Zato se izvježbao u ometanju slušanja.
Stvara buku.
Pliva u svome tamo gdje svi buče i nitko nikoga ne čuje.
Tamo je nemoguća tišina potrebna za primanje Riječi.
Njeguje rastresenost.
Sabran je na rastresenost i zaborav.
Likuje kada mu se žrtva ne može sabrati i kada zaboravlja.
Tako uništava pozornost koja prima Riječ.
Množi riječi i voli zbrku mnijenja.
Pocikuje od zluradosti
kada čuje tupa srca koja kriče da imaju pravo na svoje mišljenje.
Tako uništava važnost Riječi.
Proizvodi istine.
Mnoštvo istina.
Ne gasi svoje tvornice
i prodaje na veliko.
Kupiš jednu, dobiješ pet.
Najdraže mu je ako svatko ima mnogo istina
i ne može se odlučiti ni za jednu od njih.
Tako Riječ postaje slična svim drugim riječima.
Nevažna kao i one.
Tada je više ne mora niti krasti.
Siguran je da neće uhvatiti korijena i donijeti rod.
Pa ipak, Ti ne prestaješ sijati.
Posvuda.
Odakle Ti tolika volja da daruješ Riječ i onima koji je ne razumiju?
Odakle tolika upornost da to činiš uvijek iznova?
Znam.
Na svojoj koži znam odgovor.
Da nisi bio tako uporno rastrošan,
ja bih navijek ostao prazna srca!
Koliko li sam samo puta bio okraden, a da to nisam ni znao!
Ipak, nakon svake otmice Ti nisi prestao sijati.
Tko primi Riječ i razumije je,
čuva Riječ
i čuva srce
i čuva razum.
Tko sluša Riječ i razumije je,
štiti svoje srce od otmičara Riječi
i Tvoje Kraljevstvo u njemu već donosi plod.si plod.