pada kiša. onako kako volim. sipi polagano po zagrebu. sivo i srebrno prekriva grad. još je jutro. pijem hladnu kavu. pušim. prozori su otvoreni. ulazi grad u sobu. i kiša. zvukovi zvona. otkucavaju vrijeme.
sinoć sam lizao jednu bezimenu.
dao sam joj i wittgensteina pride. zbog stavova. koje mora prevladati da ispravno vidi svijet. naći mistično. ne u svijetu. već u sebi. tamo se traži. u njenoj smeđoj kosi. i plavim očima. na njenim ustima. prekrivenim ušima. na nosnim školjkama.
na njenim bradavicama piše: es gibt allerdings unaussprechliches. dies zeigt sich, es ist das mystische. pročitao sam sinoć. piše jasno, nije bilo teško vidjeti. krupna slova zapisana žljezdano znojno. strana 189, tractatus-logico-philosophicus. simbolička logika njenih bradavica. u mojim ustima. + (plus – koji se mijenja u simbol spajanja?) jedna istina. ryknosuke akutagawa . rašomon na ustima. zbirka priča među nepcima.
mirisao sam ih. bradavice. nakon što sam pročitao stav. mirisale su na jutarnju kišu. i sivosrebrne oblake. na nebo iznad zagreba. na mokre krovove. na drveće. listove. još osjećam mirise. na neizrecivo. vrlo kruto. a opet slatkasto.
wovon man nicht sprechen kann, darüber muss man schweigen. o tome se mora šutjeti. ali ne želim šutjeti. mada mogu. dakako da mogu. želim je lizati. dok pada kiša. i čitati knjige po njenom tijelu. romane. o neizrecivom.
popušila mi je kurac. ambivalentno. svojim latinskim jezikom. htjela ga je pojesti, prejesti se. do sita. ali ne. morala je biti gladna. usukobljena s mojim kurcem. tražila ga je puno. megalomanijska usta. ne malo. promatrao sam to manihejstvo. u njenim ustima. borbu s jezikom. s mojim jajima. koje je gutala kao da ih nikada prije nije vidjela. nijedna mislim. želim biti precizan. opsesivno kompulzivni poremećaj u njenim ustima. napunio sam ih. za uzvrat. predat. posve. erektirao sam. erumpirao poput vulkana krakatao. popokatepetla i etne. i svih mogućih vulkana. i onih na mjesecu. i sunčevih pjega.
svidjelo mi se kako mi liže jaja. izvore svih izvora. i svih ponora. strmoglavih kanjona.
ja sam njoj polizao pičku. mjesto bez zime. mjesto, mjesto topline.
njena pička je pjesma. nad pjesmama. nad nad svim pjesmama. canticum canticorum.
mislim da je bilo oko jedanaest sati. otkucalo je na njenom klitorisu. nešto kao zvono. kome zvone zvona? odgovor je otrcan. beletrističan. hemingway je na usminama (naravno metafora, prispodoba, ja). sunce se ponovo rađa. između njenih nogu. zbogom oružje. ja nisam starac. ali ona je more. i riba. opasna sabljarka. harpun. na mojim ustima.
razoružala me. oborila na koljena. na slavnom mjestu. ostavite svu nadu vi koji ulazite. kaže dante. U mračnu šumu. ne bih se složio s njim. nadao sam se njoj. bila je drugačija. ne mislim svijetla. bila je obrijana. rekoh prije i prije brineta. sada nepošumljena. renesansna. rasna pička. heineova azra. a ja sam bio el muhamed iz plemena starih. što za ljubav glavu gube i umiru kad ljube.
od roda sam onih koji se unose unutra. ostao bih tamo do sutra. do jutra. cijelo proljeće. ubirao jezikom cvijeće. ruže. i jesen. i još duže. ali morao sam otići.
ona ne zaslužuje pjesmu i priču. ali njena prekrasna pička zaslužuje. obećao sam joj. obećanja trebaju svršiti.
između njenih ruža.
bezimena je ostala sama.
sama i gola. ispod mokrih krovova. iza jednog prozora. grada zagreba.
Post je objavljen 26.07.2013. u 12:03 sati.