Sjedim za stolom od ranoga jutra, pijem prvu kavu koja mi je gorka iako sam stavila šećera kao i uvijek što stavljam. Sama sebi sam postala teška, užasno teška i ništa mi se neda jer koliko god se nešto trudim sve mi ide krivo u posljednjih nekoliko dana. Ne, ne mogu se gledati ni u ogledalo koje mi je bilo jedini slušač dok sam sama sa sobom razgovarala nadajući se da će mi biti lakše ako izbacim iz sebe sve što je nepotrebno.
Pomozi mi molim te jer ne znam krenuti dalje, nemam snage, ni volje više se boriti sa bilo čime, vikati da mi je dosta kada me nitko ne čuje.
Znam da ne smijem bježati od sebe same, ali to je jedini način da prikupim snagu i krenem dalje tražeći način da budem ona stara nasmijana ja, jer već godinama se nisam zdravo smijala i ne znam ni dali ću uskoro.
Umorna sam od nepravde, od traženja, a tražiti moram jer jedino tako mogu preživjeti.
tvoja seka
Post je objavljen 26.07.2013. u 07:17 sati.