Prije tjedan dana sam diplomirala na Agronomskom fakultetu. Neću lagati ni šećeriti, meni je bilo naporno i teško studirati agronomiju. Tako da sam jedva dočekala dan kada ću braniti diplomski.
Obrana je naravno prošla dobro, profesori su bili vrlo korektni i na kraju je bila mala fešta.
Ne mogu vjerovati niti opisati kakav sam osjećaj slobode doživjela u trenutku kada sam obranila diplomski. To je ona sloboda koju osjetiš kada se riješiš najvećeg pritiska/bremena/tereta koje god prirode bio.
Čim me mentorica poslala van kako bi oni vijećali svi napori, godine truda i izgubljeni živci su naprosto nestali. u trenu.
Osjećala sam se kao da sam upisala faks tjedan cca mjesec dana prije obrane.
Ekipa me pita jesam li svjesna toga da je gotovo, naravno da sam svjesna. Ne osjećam potrebu za tim da svaki dan proučavam literaturu, nemam grižnju savjesti što ne učim i pogotovo nemam potrebu provjeravati je li sve to istina.
Naravno, uvijek ću imati želju i potrebu proučavati nešto novo. Biljke su moja ljubav i uvijek će biti, ali je došlo vrijeme da naučim nešto novo.
Toliko je toga za naučiti da je nebo granica. Strani jezici, antropologija, sociologija, povijest, psihologija. Tu su i naravno nepregledne hrpe knjiga za pročitati, vještine poput boljeg rada na računalu, usavršavanje pisanja (također velika ljubav), šivanje (smiruj me), ples...
Imam cijeli život za učenje iz knjiga i iz iskustava.
Post je objavljen 26.07.2013. u 00:12 sati.