- Samo da mi netko kaže kako sam se opet našao u tom prašnjavom teatru?
- Paa... pisac?
- Nije pisac, njega smo se riješili, dapače, zatvorili smo ga u taj isti teatar
- Paa... slučajnost?
Slučajno je Slučajnost prolazila te se obrecne:
- Nisam ja!
Nisam ja, nisi ti, nije on, nismo mi, pa tko je onda dirao Pipi?
Pipppiiii... i Ana Sasso u plićaku...
- Gabrijele?
- Krivo ime
- Dobro, onda, Gabriele?
- Da Maurice?
- Otkuda ti takve blesave misli?
- Koje?
- Pa ovo sa Pipi, Anom Saso,...
- A, vjerojatno sa istog izvora
... rijeke Čikooleeee...
- Vidiš? To je sve isti izvor... taj me vratio u teatar, taj mi personificira svaku riječ
Riječ je izmigoljila između njihovih nogu i pobjegla u sjene pozornice. Naravno, Sjene su odmah porekle da se to dogodilo, jer Riječ u Sjeni može značiti puno više nego Sjena u Riječi, ipak je sjena u Riječi samo riječ, dok je...
- Dakle, Maurice, da li vidiš što nam "Taj tip", što li je, radi?
- Da vidim, čujem...
... šta čit'o, hod'o...
- Dakle, stvarno... pretjeruje...
Pa dragi moji, ako pretjerujem, onda ćete još malo ostati u tom teatru. A i štovani štioci uzgredice... uz gredice?... gle sad i sam počinjem sam sebi pisati svašta...
Post je objavljen 25.07.2013. u 15:49 sati.