Iznad vjedra vjere
Sjedile su bose noge
Dosezale su pogled u oblake,
na kojima Bog je sjedio
Njegove oči gledale su u daljinu
Uzdahnuo je nad djecom
koja zovu se ljudi
Bog šuti. Ne može ništa reći
I želi da ga se upozna bez uvjeta čudesa
Malo zatim sunce koje je stvorio
mu objasja lice
Ispod kičme leže mu milijuni na srcu
Njemu, koji nikome nije ništa dužan
Pogleda dolje, na svoju sliku i priliku:
Ljude koji imaju srce, maštu i slobodnu volju
Da čine, da manifestom zadaju udarce ništavilu
Bog šuti. Ne mora ništa reći
Ta što on kaže, dovoljno je da bude
Zbog toga ne govori, ne govori..
A čovjek, smatra sebe jedinim
Koji ima milosrđe, i koji zna za milosrđe
Koji može osjetiti ljubav, i dati ljubav
Koji osjeća u dubini što je dobro, a što zlo
Kao izvornik svega što mu je u posjedu
Tko je doista dao svu tu istinu u srca
Nije kap veća od mora, niti lonac od svog lončara
Ako maleni ljube, i opraštaju čistog srca
Kamoli tek ne može Onaj koji oprost u srca dade
Koji pomiri čovjeka sa zvijezdama nasuprot njemu,
i tužne oči sa kišom koja pada na zemlju
Sve je dar, i sve je negdje zapisano
Da se očituje, po otvorenosti srca
Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." (Ivan 7,46)
Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (Ivan 6,68)
A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga (Ivan 17,3)
Post je objavljen 25.07.2013. u 12:11 sati.