da se napiše pjesma dok još rosa traje
zob da se negdje pronađe ponekad teško je
jutra brzo prolaze kako da se postane pjesnik
ni stvoren nije i ptice to potvrđuju
ona je ipak pjesmu napisala trajala je
duže od rose i podneva ljetnog
tragovi proljeća odbačeni u kutu
vrt ispunjen mirisom sasušene trave
ipak ovdje je ljubičasto cvijeće potvrđuje
tragovi ljeta ostaju pečate se u nama
osmijehe širimo ruku ispruženih
tragovi rose na dlanu toče se
mislim ovdje sam a nema me
u modrini u žitu jednog poslijepodneva
u čipkastoj haljini vidim te bizu i daleku
ipak si pjesmu napisala ostavljaš trag