Životnu knjigu u snovima listam
Na mnogim je stranicama rukopis nečitak
U ponekim poglavljima kao zvijezda blistam
I svako je slovo eliksir pitak.
Kroz sadržaj pokušavam o sebi doznati
Nešto, neodređeno, što nitko još ne zna
Životnu svrhu na vrijeme prepoznati
Poantu priče nek duša mi spozna.
Kad odjednom, gle, ušuškana ležim
Na postelji papirnatoj u zagrljaju pjesme
U snovima od sebe, u druge snove bježim
U potrazi za Izvorom unutarnje česme.
Pergamentni nabori jednu tajnu kriju
Sa buđenjem će tajna otkrivena biti
Cvjetovi duše u plodove zriju
Šteta ih je uspavane od sjaja sunca kriti.
Samoj sebi šapućem:„Nije vrijeme snova,
Jer slijedeća stranica nestrpljivo čeka,
Da ispišu je svjetlosna događanja nova
I pokrene safirna zvjezdana rijeka.“