Mene je strah.
U životu sam osjetila razne strahove i kad malo bolje razmislim živim u stalnom strahu…. ali ne sjećam se da sam ikada osjetila ovakav strah kakav osjećam danas.
Nije to strah za osobnu sigurnost, jer da ga posjedujem ne bih pisala ni ovu temu. Osjećam strah za Hrvatsku, za naše sada i za naše sutra.
Danas je jedan od najutjecajnijih i najmoćnijih ministara iz Vlade izjavio da je u Hrvatskoj narušena pravna sigurnost.
Odavno je mene strah pravne nesigurnosti i mnoge teme sam posvetila tom strahu, ali danas me uhvatila panika, jer mi je postojanje iste potvrdio jedan od najmoćnijih ljudi u državi. Istina, on i ja krivce za pravnu neigurnost vidimo u različitim ljudima i strukturama, ali slažemo se u tome da pravne sigurnosti nema.
Nije ta pravna nesigurnost nastala danas, ali pravni sustav, nacionalna sigurnost i ustavni poredak nikada nisu napadnuti tako javno i vulgarno kao jučer i danas.
Hrvatsku čerupaju i uništavaju političari svih političkih opcija već dvadeset godina. Preživjeli smo rat, sramotnu privatizaciju, razne sile i nepravde, ali način na koji je krenula trenutna vlast s agresivnim napadima bivšeg prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića na hrvatske građane, radnike, sindikate, znanstvenike je posebno ponižavajuć za hrvatske građane. U međuvremenu je sudbina prekinula to divljanje i svakodnevno nasrtanje na građane, ali vlast ima novog jurišnika… tako da se narod slučajno ne odmori od svakodnevnih ponižavanja i gaženja. Na vlast su došli temeljem lažnih obećanja. U trenutku izbora bili smo već dovoljno pokradeni, poniženi i brisali smo rukom pljuvačku s narodnog obraza….. u očaju smo odabrali političku opciju koja je obećavala novu pravdu i pravednost, bolji život, obračun s kriminalom, čuvanje dostojanstva svakog čovjeka, slanje političkog kadroviranja u ropotarnicu povijesti, jer je isto poput rak rane razjedalo Hrvatsku. Obećavali su nam to kroz sve medije, na stranačkim skupovima, a ponudili su i Plan 21 kao pisano obećanje. Prevarili su nas! Nije dovoljno što obećanja nisu ispunjena, niti će biti… nego svakodnevno svjedočimo uličarskim napadima na hrvatske građane, kojima nam gaze dostojanstvo i prijete.
Jučer je jedan od najmoćnijih ministara jednog suca nazvao „jadnikom koji ne želi raditi jer mu se žuri na godišnji odmor“, doveo je u pitanje njegov moral, proglasio ga neodgovornim. Nakon tih osobnih uvreda opalio je zaključak u kojemu osjećam direktan pritisak na hrvatsko pravosuđe: „Ali ako se drugi suci povedu za ovakvim primjerom, morat ćemo obustaviti predstečajne postupke".
„Nijedan sudac nije sveta krava. Jesmo li se oglasili kada je donio rješenje o odbijanju Industrogradnje. Nismo. Ali sudac koji sebi dopušta da kriminalcima proglašava izvršnu vlast i parlament, on je takva sveta krava koja neće imati zaštitu. Od nas odgovornih takav sudac će biti prozivan – kazao je Linić.“
Kad sam čula tu prijetnju osjetila sam kako me prolazi jeza….. a u mojoj glavi se vrti pitanje koliko je među sucima hrabrih i neovisnih ljudi koji će se biti u stanju nositi s ovom prijetnjom i upozorenjem…. jer ako se povedu za sucem, koji je trenutno na stupu srama i njih čeka ista sudbina i tko zna što sve ne? Koliko ih je u stanju opušteno i u skladu sa svojom savješću nastaviti raditi po pravilima struke dok im nad glavom visi ljutnja razjarenog i vrlo moćnog ministra?
Ministar Linić je izjavio: „da je u prijašnjem tijeku postupka pred Financijskom agencijom pribavljeno 15.000 stranica spisa, a da je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu samo trebao donijeti rješenje kojim potvrđuje predstečajnu nagodbu.“ Ovom izjavom jasno daje do znanja kako gleda na suce…. kao na svoje osobne tajnike, koji SAMO trebaju poslušno odrađivati ono što on od njih traži… nemaju oni što misliti i smišljati…. jer je ON taj koji misli umjesto njih.
U Hrvatskoj, temeljem važećeg Ustava postoje tri vrste vlasti: Sabor – zakonodavna vlast, Vlada RH – izvršna vlast i sudovi – sudbena vlast (bez Ustavnog suda). Te tri vlasti su temeljem odredbi Ustava RH ravnopravne. Napad visokopozicioniranog političara iz izvršne vlasti na suca koji pripada sudbenoj vlasti je ugrožavanje ustavnog poretka ove zemlje.
Danas se prozvani i izvrijeđani sudac javno obratio javnosti staloženim, pristojnim i uljuđenim pismom. Argumentirano je odgovorio na sve vulgarne napade na njega kao suca, a na osobne uvrede se čak nije ni osvrnuo…. očito se čovjek nije htio spuštati na tu razinu komunikacije, a koju ministar Linić forsira od prvog dana vlasti i sve strastvenije divlja kroz medije.
Nakon tog argumentiranog obrazloženja suca ministar ponovno kreće u neargumentirani napad. Ne osporava nijednu sučevu tvrdnju, ne očituje se na konkretne navode koje je on naveo u svom obraćanju javnosti… nego juriša sa svih strana, općenito, frazetinama, uvredama, optužbama, demagogijom, jeftinim politikanstvom. Izjavljuje: "Misli da je bogomdan sudac“ i „Priča o zlouporabama izvršne vlasti je uvredljiva.“ Nigdje nisam čula, a ni pročitala da je napadnuti sudac optužio izvršnu vlast za zlouporabu i da ih proglašava kriminalcima. Uopće čovjek nije ulazio u motive izvršne vlasti za eventualnu neustavnost. Ako je sudac kojim slučajem u pravu ovo ne bi bio prvi slučaj, a ni zadnji da je neki zakon neustavan. Ovakva izjava ministra je čisto pakiranje i podmetanje čovjeku koji samo radi svoj posao, u skladu sa svojom savjesti i znanjem. Meni ovaj ružni napad više izgleda da se ministar osjeća bogomdan, a za što optužuje suca. Ukoliko ljudi iz izvršne vlasti sumnjaju da neki sudac neprofesionalno radi svoj posao postoje načini i procedura kako se to rješava, a ne na ulici, pred kamerama, vrijeđanjem i divljanjem. Što mogu očekivati obični i „mali“ ljudi ove zemlje ako si ministar dozvoljava ovakve napade na ljude iz sudbene vlasti?
Kaže ministar: „Poruke koje šalje ovaj sudac nisu prihvatljive društvu.“
Što je to društvo, tko čini društvo? I ja sam dio ovog društva i neprihvatljivim smatram ministrovo divljanje, napade na predstavnika sudbene vlasti, na Ustav moje zemlje, a samim time i nacionalnu sigurnost. Bojim se tog bahatog, razjarenog, nepristojnog, neprofesionalnog i dezorijentiranog čovjeka. Bojim se za suca Mislava Kolakušića, za sve suce koji svoj posao ne žele raditi po diktatu politike, nego u skladu s vlastitom savješću i pravilima struke, bojim se za sve hrabre ljude koji zadnjim atomima snage pružaju otpor ovakvim ponašanjima bahatih i moćnih političara.
Pitam se….. gdje je sada i što radi čovjek koji je najodgovorniji za rad Vlade i ministara? Osjeća li on strah poput mene? Da li je svjestan da je ponašanje ministra Linića slika hrvatskog društva danas, slika Vlade RH? Može li zamisliti nekog ministra u bilo kojoj civiliziranoj europskoj zemlji da se na ovakav način obrušava na suce, a samim tim i na građane te zemlje? Da li osjeća grižnju savjesti zbog toga što se oni koji su mu dali glas osjećaju poniženo, prevareno, iznevjereno i prestrašeno?
Post je objavljen 23.07.2013. u 19:05 sati.