MISTERIOZNI KRUGOVI U ŽITU
Krugovi u žitu su geometrijske formacije 'spljoštenog' klasja, koje su originalno bile nastale u Engleskoj (tamo ih je najveći broj), da bi se kasnije proširile, pa su se mogli naći u SSSR-u, SAD-u, Kanadi, Japanu i drugdje. Fenomen su prvi zapazili farmeri u južnoj Engleskoj krajem 70tih, a postao je široko poznat nekih desetak godina kasnije. Rani primjerci krugova u žitu bili su uglavnom jednostavni kružni uzorci različitih dimenzija. Neki su u početku pretpostavljali da se radi o prirodnom fenomenu, no nakon nekog vremena, geometrijski uzorci su počeli bivati sve kompleksniji, tako da su se počele javljati razne druge teorije.
Dok su ranije formacije izgleda bile bazirane na principima 'svete geometrije', kasnije formacije, nakon 2000. bile su zasnovane na principima Mandelbrota i fraktalne geometrije. Mnogi krugovi u žitu novijeg datuma imaju finu mrežu složenih detalja, pravilnu simetriju i pažljivo elaboriranu strukturu.
Iako su se ranije bili javljali pojedinci željni publiciteta sa tvrdanjama da su upravo oni autori žitnih krugova, kasniji primjerci velikih dijametara (200-300 m) i visokog stepena kompleksnosti dali su naslutiti, da se tu radi o nečem drugom. Takve su formacije očito bile prekompleksne za izradu, čak i za crtanje na papiru, a kamoli za nekoliko ljudi u tami noći, sa jednostavnim ručnim alatom. Nije ni čudo da su se vremenom počele javljati svakakve teorije. Na webu sam prije par godina bio našao jedan članak naslovljen «Reflections on plausible crop-circle creator theories». U njemu se redom spominju dakle razne teorije nastanka krugova u žitu, odnosno njihovih mogućih kreatora, kao: od strane ekstraterestričkih bića; od strane Geje, kao 'inteligencije prirode'; kao liječenje planete od strane nekih moćnih benefaktora, punjenjem Zemljine energetske rešetke; od strane duhova prirode, deva i anđela; od strane mudrih predaka postavljeni holografski simboli, prethodnih civilizacija ili pak drevnih 'ufonauta' (Von Daniken); poslani iz budućnosti od strane ljudskih bića da nas vode u kvalitativno novi razvoj; iz krugova ljudi sa ESP sposobnostima, pomoću specifičnih telekinetičkih manifestacija; zatim kao arhetipova iz kolektivnog nesvjesnog; od strane stanovnika nama nevidljivog 'paralelnog univerzuma'; od strane nekog ekstremnog vrućeg ioniziranog vjetra i vrtloga plazme, koji stvara uzorke na površini Zemlje; te eventualno neke kombinacije sastavljene od dijelova već navedenih teorija.
Ovaj navedeni članak i nekoliko drugih sam skinuo sa web-a na dan kada sam prisustvovao predavanju dr Stjepana Gjurineka o krugovima u žitu. Prije tog predavanja sam samo letimično pogledao članke, pošto nisam imao vremena da ih sve pogledam. Međutim, i dalje nisam bio siguran kako oni nastaju. 'Lampica mi se upalila' tek na samom predavanju, kada sam prekinuo izlaganje predavača, te upitao za veličinu svjetlosnih kugli, koje se ponekad opažaju neposredno prije stvaranja kružnog uzorka u žitu. On je rekao da su veličine košarkaške lopte, ili čak i manje. Odmah sam naslutio pravu istinu, tj. da se tragovi u žitu prave pomoću skalarnih zraka, iz 'letećih tanjura' (ili vojnih satelita), i pomoću upravljene Tesline zrake (skalarne zrake), koja onda stvara uzorke na tlu. Dr Gjurinek nije ništa rekao, niti dao naslutiti o ovome, vjerovatno iz razloga što za oficijelnu nauku ovo tehnološko 'čudo' zapravo - ni ne postoji. Naravno, ne sumnjam da predavač nije znao da su krugovi posljedica 'skalarne interferometrije'.
Smatra se da je Nikola Tesla izumio skalarne zrake početkom prošlog stoljeća. Neki tvrde čak da je poznata i misteriozna Tunguska ekplozija iz 1908. godine bila posljedica njegovog eksperimenta. (Pošto se na slikama vidi drveće i drugo raslinje ne sprženo, već polegnuto, baš kao kod klasja žita.) Skalarni valovi su zapravo jedan oblik radio valova, koji stvaraju pojavu poznatu kao interferencija longitudinalnih valova. Mjesto, gdje se sreću dva longitudinalna vala predstavlja jednu vrstu 'energetske boce'. Ako se koristi kao oružje, može proizvesti efekt jedne minijaturne atomske eksplozije, no bez poratnih efekata radijacije.
Skalarna elektromagnetika je vrlo kompleksna, a također i primjena energije skalarnih valova. Vojna primjena, dakle skalarnih zraka kao oružja nije jedina. Pojednostavljeno, način primjene skalarnih EM (longitudinalnih) valova ovisi o intenzitetu (visoki ili niski) i modusu (pulsni ili kontinuirani) na koji se skalarna zraka podešava. Pa se tako može koristiti i kao oružje (podešavanjem na pulsni modus visokog intenziteta), i za bezazlene 'igre' crtanja zamršenih likovima u krugovima žita. Postoje i egzotermički i endotermički modus, a efekt može biti bilo zagrijavanje određenog prostora, ili pak pothlađivanje (isisavanjem topline), kao kod air-conditiona. U knjizi «Scalar Weapons – Read it and Weap» autor C. Verismo piše da korištenjem pulsne transmisije pojavljuje se jedna impulsivna ili eksplozivna forma energije, dok se kod korištenja kontinuiranog modusa vidljivo javlja zažarena plazma ('svjetlosna kugla').
Više autora na webu povezuje skalarne valove i krugove u žitu. Tekstove većinom možemo naći na conspiracy site-ovima ili blogovima. Autor Bill Morgan u svojem tekstu «Scalar Wars» veli: «Čini se da misteriozna pojava krugova u žitu diljem svijeta može biti postignuta ubacivanjem preciznog matematičkog grafičkog uzorka u kompjuterizirani softver i promijeniti samu molekularnu strukturu samog žita po linijama uzorka. Stabljike žita padaju pod utjecajem efekta longitudinalnih valova.» Dakle, bilo iz letećih tanjira bilo iz satelita mogu se vrlo precizno usmjeriti skalarne zrake na bilo koju tačku na planeti. Plazmena lopta je dakle produkt specifičnog korištenog modusa (kontinuirani, pretpostavljam niskog intenziteta). U njoj je precizno zapisana zamršena slika, koju će za vrlo kratko vrijeme 'lopta' iscrtati na tlu.
Post je objavljen 23.07.2013. u 00:36 sati.